struka(e):
Fridrik II.
njemački , rimsko-njemački kralj, car
Rođen(a): Iesi kraj Ancone, 26. XII. 1194.
Umr(la)o: Castel Fiorentino, kraj San Severa, 13. XII. 1250.
ilustracija
FRIDRIK II.

Fridrik II., njemački kralj i rimsko-njemački car (Iesi kraj Ancone, 26. XII. 1194Castel Fiorentino, kraj San Severa, 13. XII. 1250). Sin je rimsko-njemačkog cara Henrika VI. i normanske princeze Konstance, od koje je naslijedio Kraljevstvo Siciliju i Apuliju. Godine 1196. bio je izabran za njemačkog kralja, ali nakon očeve smrti 1197. nije odmah bio priznat za vladara. Mati ga je 1198. dala okruniti za kralja Sicilije i stavila pod skrbništvo pape Inocenta III. Papa se pobrinuo da se, nakon vojne cara Otona IV. na južnu Italiju, za protukralja u Njemačkoj 1211. izabere Fridrik, koji je prvi put okrunjen u Mainzu 1212., a zatim ponovno u Aachenu 1215. Protiv Otona IV. Fridrik je imao pomoć francuskog kralja Filipa II. Augusta. Godine 1220. Fridrik II. okrunio je sina Henrika VII. za njemačkog kralja, a sam se povukao u Italiju i potkraj iste godine okrunio se za cara. Za boravka u Italiji sredio je prilike na Siciliji te suzbio pobunu Saracena i preselio ih u vojne kolonije u Apuliji. Godine 1228. pošao je u VI. križarski rat, zauzeo Jeruzalem 1228. i 1229. okrunio se za jeruzalemskoga kralja. Po povratku je najprije sredio prilike u Njemačkoj, gdje je ugušio ustanak Henrika VII. (1235) i dao za kralja okruniti mlađega sina Konrada IV., a potom je svoje snage usmjerio protiv Lombardijske lige i pobijedio u bitki kraj Cortenuove 1237. No kada je na stranu Lombardijske lige 1239. stao papa Grgur IX., Fridrikove snage uskoro su bile poražene. Iako ga je u mladosti odgajao papa Inocent III., Fridrik II. nije bio u dobrim odnosima s njegovim nasljednicima; Grgur IX. prokleo ga je dva puta, a Inocent IV. na koncilu u Lyonu 1245. svrgnuo ga je i u Njemačkoj postavio protukralja. Pri opsadi Parme 1248. pretrpio je težak poraz, nakon čega se povukao u južnu Italiju, gdje je i umro. Od svoje talijanske državice stvorio je modernu državu, pretvorivši feudalnu upravu u činovničku. On je postao apsolutnim vladarom, koji se za savjet obraćao samo staleškoj skupštini, u koju su ulazili i predstavnici gradova. Ustav Sicilije koji je dao Fridrik II. bio je na snazi do prošloga stoljeća. Bio je okružen umjetnicima i znanstvenicima, a život je više provodio na dvoru u Palermu nego u Njemačkoj. Suvremenici su ga nazivali »zapanjiteljem svijeta« (stupor mundi). Zanimao se za filozofiju, prirodne znanosti i liriku, a oko 1246. napisao je knjigu o lovu sokolom O umijeću lovljenja pticama (De arte venandi cum avibus).

Citiranje:

Fridrik II.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/20631>.