Ferdinand II. Katolički, kralj Aragona (Sos del Rey Católica, 10. III. 1452 – Madrigalejo, Cáceres, 23. I. 1516). Od 1468. kralj Sicilije. Kada je njegova žena Izabela stupila na kastiljsko prijestolje (1474), a on naslijedio svojeg oca u Aragonu (1479), sjedinile su se dvije glavne pirenejske države, od kojih se poslije razvila Španjolska. Kao vladar ujedinjene Španjolske nosio je ime Ferdinand V. (1474–1504). Uveo je apsolutističku vlast. Za njegove vladavine osvojena je Granada (1492), posljednje maursko uporište, otkrivena Amerika (1492) i u borbi protiv francuske prevlasti u Italiji zauzeto Napuljsko Kraljevstvo (1504), zatim nekoliko važnih luka u sjevernoj Africi, španjolski dio Navare (1512). Protjerao Židove (1492) i Maure (1501); utemeljio 1480. inkvizicijski sud. Zbog takve politike Ferdinandu Aragonskomu i njegovoj ženi Izabeli Kastiljskoj papa je dodijelio naslov Reyes Catolicos (katolički kraljevi). Nakon Izabeline smrti 1504. ponovno se oženio; kako nije imao nasljednika, krunu je prepustio svojemu unuku kralju Kastilje Karlu I. (→ karlo v. habsburgovac).
