struka(e):

enterovirusi (entero- + virus), rod malih virusa (veličine 20 do 30 nm) iz porodice Picornaviridae, a naziv su dobili po probavnom sustavu ljudi i životinja gdje žive. Postoji 67 seroloških tipova enterovirusa ljudskoga podrijetla, među koje spadaju i 23 serološka tipa coxsackie-virusa skupine A i 6 skupine B. Ljudski enterovirusi imaju jezgru s jednolančanom RNK obavijenom kubičnom ovojnicom. Vanjska ovojnica nema lipida, pa je virus otporan na želučanu kiselinu. Enterovirusi su otporni na djelovanje uobičajenih dezinficijenasa (npr. alkohol), a mogu danima preživjeti na sobnoj temperaturi. Zaraza enterovirusima česta je u sredinama s lošim higijenskim i socioekonomskim uvjetima i događa se već u prvim godinama života. Enterovirusi se najčešće prenose fekalno-oralnim putem, gdjekad i vodom zagađenom izmetom. Prijenos zrakom značajan je za pojedine enteroviruse koji uzrokuju dišne simptome. Zaraza se pojavljuje u svim dijelovima svijeta, osobito ljeti i ujesen. Od protuvirusnih lijekova koji mogu djelovati na enteroviruse, najviše se ispituju oni koji se vežu na virusnu kapsidu (npr. pleconaril), a primjenjuju se i imunoglobulini.

Citiranje:

enterovirusi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/enterovirusi>.