struka(e):

aleksandrijska filološka škola, filološko-gramatičarska predaja u helenističkoj Aleksandriji utemeljena na Aristotelovu učenju o jeziku i sistematizaciji jezične građe iz filološkog proučavanja starih književnih tekstova. U Aleksandrijskoj knjižnici od III. do I. st. pr. Kr. sustavno se skupljalo sve blago grčke književnosti. Ondje su radili učenjaci koji su obrađivali djela Homerova, Heziodova, lirikâ, tragikâ i komikâ. Pripremili su mjerodavna izdanja, popratili ih komentarima. Od njih potječu klasični grčki tekstovi kakvi su došli do nas. Najznatniji su od njih Zenodot, Likofron, Aristofan iz Bizantija, Aristarh sa Samotrake i Didim. U toj se školi naglašavala pravilnost jezika (analogija), dok se u maloazijskom Pergamu isticala nepravilnost (anomalija).

Citiranje:

aleksandrijska filološka škola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/aleksandrijska-filoloska-skola>.