struka(e):
Aleksandar I.
ruski car od 1801., poljski kralj od 1815
Rođen(a): Sankt Peterburg, 23. XII. 1777.
Umr(la)o: Taganrog, 1. XII. 1825.
ilustracija
ALEKSANDAR I. (Pavlovič)

Aleksandar I., ruski car od 1801., poljski kralj od 1815 (Sankt Peterburg, 23. XII. 1777Taganrog, 1. XII. 1825). Sin Pavla I. Godine 1805. uveo Rusiju u savez protiv Francuske, a nakon mira u Tilsitu (25. VI. 1807) pristao uz kontinentalnu blokadu. Uspješno ratovao protiv Osmanskoga Carstva (1806–12) i Švedske (1808–09) te učvrstio međunarodni položaj Rusije. Priključio Rusiji Gruziju 1801., Finsku 1809., Besarabiju 1812. i Azerbajdžan 1813. Nakon Napoleonove katastrofe u Rusiji 1812. imao je vodeću ulogu u antifrancuskoj koaliciji europskih sila i na čelu savezničkih trupa ušao u Pariz 1814. Jedan od glavnih inicijatora Svete alijanse i protivnik revolucionarnih pokreta u Europi. Isprva provodio liberalne reforme, a u vanjskoj politici lavirao između Velike Britanije i Francuske. Posljednjih deset godina života sve više padao u misticizam. Naslijedio ga je brat Nikola I.

Citiranje:

Aleksandar I.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/1527>.