ciborij (lat. ciborium < grč. ϰıβώρıον: kalež u obliku mahune egipatskoga graha).
1. U katoličkim crkvama, nadgradnja nad oltarom, obično na 4 do 6 stupova, koji nose krov različita oblika. Pojavljuje se od IV. st. u starokršćanskim bazilikama, potom u predromaničkim, romaničkim i gotičkim crkvama te u baroku.
2. Svetohranište na menzi oltara za čuvanje euharistije i obrednoga posuđa.
3. Posuda s poklopcem za posvećene hostije.
