kadenca (tal. cadenza, od lat. cadere: pasti, zaključiti), melodijski ili harmonijski obrazac kojim završava skladba, njezin pojedini odlomak ili glazbena misao. Povezana je s razdobljem tonalnosti, od XVII. do poč. XX. st. Kadenca je potekla iz prakse ukrašavanja završnih tonova skladbi u XVI. st., a razvila se posebice u baroknoj opernoj ariji te potom u klasičnom solističkom koncertu. Isprva su ju solisti uvijek improvizirali pokazujući svoju virtuoznost, a od razdoblja klasike sâmi skladatelji, te gdjekad i znameniti interpreti, zapisivali su svoje kadence.
