Đurđević (Đorđić), Matej Vitov, hrvatski pomorski vojskovođa i trgovac (Dubrovnik, 1329 – Dubrovnik, 4. IX. 1400). U Dubrovniku se bavio trgovinom; od 1361. trgovao je u Valoni, 1366. u Veneciji, a 1383. bio suosnivačem trgovačkog društva. U Dubrovniku je bio knez (1372., 1377., 1380) i sudac (1367., 1378., 1380). Kao zapovjednik mornarice plijenio je 1371. u Boki kotorskoj neprijateljske podanike Nikole Altomanovića i bio poslanikom u Đurđa Balšića, zastupajući interese dubrovačkih trgovaca. God. 1378. zapovjednik topništva na dubrovačkim utvrdama, a za rata Genove i hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. protiv Venecije (1378–81), postao je stonskim knezom 1379. Kao zapovjednik dubrovačke ratne flotile 1380. plijenio je mletačke brodove duž apulijske obale. Posebice se istaknuo u pomorskoj ratnoj vještini i upotrebi bombarda, pa je među prvima uveo brodsko topništvo na dubrovačke brodove, a za te je ratne zasluge njemu i njegovim nasljednicima priznato genovsko plemstvo. Bio u diplomatskim misijama u Tvrtka I. (1378., 1379) te hrvatsko-ugarskim kraljicama Elizabeti i Mariji (1383).