struka(e):

zrakoplov s vertikalnim uzlijetanjem, zrakoplov koji se, zahvaljujući posebnim tehničkim rješenjima, može sa zemlje na mjestu vertikalno uzdići, bez potrebe za zaletom na uzletno-sletnoj stazi, te se nakon horizontalnog leta u zraku zaustaviti (lebdjeti) i na mjestu se vertikalno spustiti; kadšto i zrakoplov VTOL (prema engl. vertical take-off and landing: vertikalno uzlijetanje i slijetanje). Neophodnu dodatnu uzgonsku silu potrebnu za ovakav manevar taj zrakoplov obično razvija snažnim pogonskim sustavom koji, kad je potrebno, može razvijati potisak u vertikalnom smjeru. Pojedini zrakoplovi mogu uzlijetati i slijetati kombinirano: konvencionalno, vertikalno, ili s kratkih staza kao tzv. STOL zrakoplovi (prema engl. short take-off and landing: kratko uzlijetanje i slijetanje).

Prema izvedbi, VTOL zrakoplovi se dijele na one koji imaju odvojene pogonske sustave za stvaranje potiska i uzgona, i one koji za uzlijetanje, slijetanje i horizontalan let koriste isti pogonski sustav. Kod potonjih, iz horizontalnog u vertikalni položaj mogu prelaziti čitave letjelice (to je npr. bio slučaj kod zrakoplova tipa koleopter), ili se zakreću krila letjelica zajedno s pogonskim sustavom pri čemu trup zrakoplova ostaje u uglavnom horizontalnom položaju, ili se pak zakreće samo propulzor (propeler, rotor, mlaznica mlaznog motora), kakav je slučaj kod suvremenih → konvertoplana, ili mlaznih zrakoplova VTOL, npr. britanski Harrier ili američki F-35. Zrakoplovi VTOL, kombinirajući prednosti konvencionalnih zrakoplova i helikoptera, nesumnjivo su poželjnih svojstava. Ipak, zbog povećane buke, potrošnje goriva i cijene, oni su, usprkos intenzivnih napora konstruktora, zasad u operativnoj primjeni većinom u vojništvu, napose namijenjeni za djelovanje s nosača zrakoplova.

Citiranje:

zrakoplov s vertikalnim uzlijetanjem. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/zrakoplov-s-vertikalnim-uzlijetanjem>.