struka(e): medicina

spolno prenosive bolesti ili infekcije (venerične bolesti ili infekcije), bolesti ili infekcije koje se prenose tijekom različitih spolnih aktivnosti (vaginalnim, analnim ili oralnim spolnim odnosom) ili prisnim dodirom kože. Uzročnici su bakterije, virusi, gljive i paraziti. Najčešći su bakterijski uzročnici Chlamydia trachomatis (serovari L-1, L-2 i L-3 uzročnici su veneričnoga limfogranuloma) (→ četvrta spolna bolest; klamidija), Neisseria gonorrhoeae (uzročnik gonoreje) (→ gonokok), Treponema pallidum (uzročnik sifilisa), Haemophilus ducreyi (uzročnik mekoga čankira), Klebsiella granulomatis (uzročnik ingvinalnoga granuloma) (→ granulom), Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium (→ mikoplazme). Najčešći su virusni uzročnici virus humane imunodeficijencije (HIV) (→ hiv-bolest), humani papiloma virus (HPV), virus herpesa simpleksa (→ herpesvirusne infekcije), virus hepatitisa B (→ hepatitis), virus humanoga herpesa (tip 8) (uzročnik Kaposijeva sarkoma), virus moluska te citomegalovirus. Parazitarni su uzročnici grinja Sarcoptes scabiei (uzročnik svraba), stidna uš (Phthirius pubis) (uzročnik ušljivosti) te praživotinja Trichomonas vaginalis (uzročnik trihomonijaze). Gljiva Candida albicans (uzročnik kandidoze) uvjetno se smatra uzročnikom spolno prenosivih bolesti, jer se ona i uobičajeno nalazi na sluznicama genitalnoga trakta. Pojedini se uzročnici spolno prenosivih bolesti prenose i s majke na dijete ili krvlju.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da na godinu od spolno prenosivih bolesti oboli više od 340 milijuna odraslih, a 60% su osobe mlađe od 25 godina. U dobi od 14 do 19 god. te su bolesti dva puta češće u djevojaka, a u dobi od približno 20 god. spolne se razlike oboljelih smanjuju. Spolno prenosive bolesti velik su javnozdravstveni problem zbog epidemijske proširenosti, mnogobrojnih komplikacija koje izazivaju i golemih novčanih iznosa koje zdravstveni sustavi i pojedinci izdvajaju za njihovo otkrivanje, prevenciju i liječenje. Neliječena gonokokna i klamidijska infekcija u žena može izazvati (u 40% slučajeva) upalu u maloj zdjelici, a četvrtina takvih infekcija uzrokuje neplodnost. Zbog neliječenoga sifilisa 25% žena rađa mrtvo dijete u ranoj trudnoći, a u još 14% slučajeva novorođenčad umire tijekom poroda ili nakon njega. Od cervikalnoga karcinoma, koji nastaje kao posljedica infekcije HPV-om, godišnje u svijetu umire 240 000 žena. U Hrvatskoj su spolno prenosive bolesti razmjerno rijetke. Godišnje se zabilježi do 40 slučajeva sifilisa i manje od 20 gonokoknih infekcija; posljednjih godina zamijećen je porast broja oboljelih od sifilisa među muškarcima koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima. Zaraza HIV-om na niskoj je razini. Najveći su problem u nas asimptomatske i oligosimptomatske spolno prenosive bolesti, uzrokovane klamidijskim infekcijama te HPV-om. Prema podatcima Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, godišnje se liječi približno 5000 žena s klamidijskim infekcijama. Djelotvorna prevencija i liječenje spolno prenosivih bolesti može se postići kombinacijom različitih mjera: promicanjem sigurnijega spolnog ponašanja, poticanjem zaraženih osoba na traženje pomoći i uključivanjem prevencije u programe primarne zdravstvene zaštite i zaštite reproduktivnoga zdravlja. Cjepiva su iznimno djelotvorna u sprječavanju spolnih infekcija; danas postoje cjepiva protiv hepatitisa B i HPV-a.

Citiranje:

spolno prenosive bolesti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/spolno-prenosive-bolesti>.