sinkronija (sin- + -kronija).
1. Istodobnost, istovremenost.
2. U lingvistici, naziv koji označuje stanje nekoga jezika onako kako postoji u nekom vremenskom trenutku, kao apstraktan sustav znakova u komunikacijskoj zajednici koja se njime koristi. Termin je uveo F. de Saussure kao oprječan dijakroniji, koju je zamislio kao niz sinkronijskih stanja koja se smjenjuju u povijesti. Sinkronijsko stanje jezika proučava sinkronijska lingvistika, a poviješću jezika bavi se dijakronijska lingvistika. Saussure je sinkronijsku i dijakronijsku lingvistiku zamislio kao posve odvojene discipline, no danas se one više shvaćaju kao međusobno komplementarne.
