struka(e):

izravna sastavnica, u lingvistici, termin za jezičnu jedinicu koja je dio veće konstrukcije, a najčešće služi u »površinskoj« analizi rečenice »od vrha prema dnu«. Rečenica prema tom tipu analize nije pravocrtna (linijska) struktura sastavljena izravno od pojedinačnih riječi (poput bisera nanizanih na ogrlici), kako se čini na prvi pogled kada ju izgovorimo ili napišemo. U njoj se riječi grupiraju u sastavnice od izravnih ((Siromašni Ivan) (odlazi van)) do konačnih sastavnica (((Siromašni) (Ivan)) ((odlazi) (van))). Takva analiza pokazuje mogućnost zamjene (supstitucije) pojedinih sastavnica drugim jezičnim elementima s jednakom funkcijom (siromašni Ivan = on), a ujedno ističe hijerarhijsko ustrojstvo rečenice: rečenica, skupina (fraza), riječ, morfem. Analiza rečenica preko izravnih sastavnica (Immediate Constituents, IC) karakteristična je kako za američki strukturalizam u prvoj polovici XX. st. (L. Bloomfield, Z. Harris), tako donekle i za generativno-transformacijsku gramatiku N. Chomskoga i njegovih sljedbenika.

Citiranje:

izravna sastavnica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/izravna-sastavnica>.