struka(e): | |
vidi još:  Krležijana

radio (skraćeno od američkog engleskog radiotelegraphy).

1. Masovni medij zasnovan na tehnološkom postupku prijenosa govora i zvuka putem radiovalova. Razvio se 1910-ih i 1920-ih, primjenom tehničkih inovacija na području radiodifuzije (izumi N. Tesle, G. Marconija, L. De Foresta, A. S. Popova na prijelazu XIX. i XX. st.). Charles D. Herrold započeo je 1909. u San Joséu u Californiji prvo redovito (tjedno, potom dnevno) radijsko emitiranje, 1910. uživo je emitiran nastup E. Carusa u New Yorku, 1919. osnovana je Radio Corporation of America (RCA), najznačajnija američka tvrtka za proizvodnju i distribuciju radijske opreme sve do 1970-ih, a 1920 (u Pittsburghu) započeo je rad prve američke i svjetske komercijalne radijske postaje KDKA. Emitiranje radijskog programa započelo je 1922. u Velikoj Britaniji (te je godine osnovan BBC), Francuskoj i Češkoj, 1923. u Njemačkoj, a potom do kraja 1920-ih u većini europskih zemalja, kao i najvećim zemljama drugih kontinenata. U Hrvatskoj je 1918. osnovan Radio Grič, prva hrvatska radiotelegrafska postaja, 1924. Radio klub Zagreb, a 1926. počela je emitirati Radiostanica Zagreb, iz koje se razvio Radio Zagreb, odnosno Hrvatski radio, a u širem smislu i današnja Hrvatska radio-televizija. Za razliku od SAD-a, gdje je od početka dominantan model komercijalni radio, financiran reklamama (prva radijska postaja koja je emitirala reklame bila je WEAF u New Yorku 1922), u većini europskih zemalja radio je bio pod državnim nadzorom; tipičan je primjer BBC koji je 1927. postao javnom korporacijom, te je nepristranim političkim izvještavanjem i favoriziranjem elitnijih kulturnih sadržaja znatno utjecao na koncepciju javnoga radija (a poslije i javne televizije). Prva radijska mreža (lanac postaja), američka National Broadcasting Company (NBC), osnovana je 1926 (kao dio RCA-e), potom 1928. njezin glavni konkurent Columbia Broadcasting System (CBS). Od sredine 1920-ih i u 1930-ima radio je postao, uz film, vodeći masovni medij, a ubrzo i sredstvo društvene mobilizacije i političke promidžbe, napose u ratnim prilikama (II. svjetski rat) i totalitarnim sustavima; tu je ulogu radija usavršio njemački ministar promidžbe J. Goebbels. Razdoblje od sredine 1920-ih do kraja 1940-ih smatra se zlatnim dobom radija. Tada su (ponajprije u SAD-u kao najvećem radijskom tržištu na svijetu) nastali najpopularniji komercijalni radijski žanrovi: sitcom (situacijska komedija), prototip koje je serijal »Amos i Andy« (»Amos ’n’ Andy«, pokrenut 1928), soap opera (prva je bila »Obojeni snovi« – »Painted Dreams«, 1930), žanr koji je sve do kraja 1940-ih bio najslušanija radijska vrsta (npr. 1948. svih su 10 najslušanijih dnevnih američkih radijskih emisija bile soap opere), kviz, zabavne emisije nastale u tradiciji varijetea i vodvilja, pa čak i vestern. Razvila se i radiodrama, koju neki teoretičari drže najsloženijim umjetničkim izrazom medija, isprva uglavnom u obliku adaptacija književnih djela (npr. serija »Mercury Theatre on the Air«, 1938–40., O. Wellesa), te informativni program, s izvještavanjima uživo s mjesta događaja prije i tijekom II. svjetskog rata (E. Murrow), a od samoga su početka radija među najpopularnijim programima bili prijenosi športskih događaja. R. Arnheim objavio je 1936. prvu opsežniju studiju o radiju (»Radio: umjetnost zvuka« – »Radio: The Art of Sound«), a moć medija osobito se očitovala senzacionalnim odjekom emisije »Rat svjetova« O. Wellesa 1938., adaptacije romana H. G. Wellsa u formi informativne emisije. Usavršavanjem magnetoskopa od sredine 1940-ih počele su se emitirati i prije snimljene emisije (dotad su se sve emitirale uživo). Većina je spomenutih žanrova početkom 1950-ih s radija prešla na televiziju, a njezinim je širenjem 1950-ih i početkom 1960-ih radio gubio utjecaj (dulje se zadržao u onim zemljama u kojima se televizija proširila kasnije, npr. u Francuskoj, Indiji). Od tada se profiliraju i postaju vodećim radijskim formatima različiti servisi npr. lokalnih vijesti, informacija o prometu (čemu je pridonio i izum tranzistora 1948), te osobito specijalizirani glazbeni programi i postaje (1950-ih nastale su emisije ljestvica popularne glazbe) i kontakt-emisije, koje su u Europi inaugurirali prvo Radio Luxemburg još od 1933., a nakon II. svjetskog rata posebne tzv. piratske postaje koje su, prije legalizacije komercijalnih radija, emitirale bez zakonskog odobrenja. Glazba je i inače od samoga početka radija zauzimala najveći dio programa nespecijaliziranih radiopostaja; u Hrvatskoj je tako Radio Zagreb tijekom godina osnovao niz posebnih orkestralnih i zborskih sastava (Komorni orkestar odnosno Simfonijski orkestar, Zagrebački solisti, Plesni orkestar odnosno Big band), a udio glazbe u programima Hrvatskog radija danas iznosi 60 do 80%. Trajna značajka radija ostali su i prijenosi športskih događaja. U potonjem razvoju radija za Europu su karakteristični legalizacija i širenje komercijalnih i lokalnih postaja na kojima su prevladavale popularna glazba i kontakt-emisije. Prva lokalna radijska postaja u Hrvatskoj osnovana je u Dubrovniku još 1942., a lokalne su se postaje osobito širile u razdoblju liberalizacije komunističkoga režima 1960-ih te nakon demokratskih promjena 1990; neke od tih postaja stekle su velik utjecaj (npr. Radio 101), a od 1997. u Hrvatskoj emitiraju i privatne nacionalne radijske postaje. Nakon II. svjetskog rata profilirali su se i posebni javni, nekomercijalni kanali posvećeni isključivo kulturi i ozbiljnoj glazbi (npr. III. program BBC-ja, III. program Radio Zagreba odnosno Hrvatskog radija), a usavršila se i radiodrama pa se tako u Hrvatskoj 1960-ih razvila u svjetskim razmjerima ugledna dokumentarna radiodrama u sklopu zagrebačke radiodokumentarističke škole (Z. Bajsić, V. Kuzmanović). U SAD-u se od 1970-ih šire i radijske postaje, s vjerskim programom, a od kraja 1980-ih radio je tamo osobito omiljeni medij političkih kontakt-emisija.

2. U elektrotehnici → radioprijamnik; radiotehnika

Citiranje:

radio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/radio>.