struka(e):

poststrukturalizam, pojam koji se odnosi na idejno područje i način mišljenja što su ga zacrtali francuski filozofi, teoretičari i kritičari u ozračju društveno-političke krize polovicom 1960-ih, a koja je kulminirala studentsko-radničkim nemirima 1968. Još na vrhuncu strukturalizma povjesničar ideja M. Foucault postavio je tezu da je čovjek na pragu modernoga doba lišen mogućnosti pouzdana predstavljanja svijeta oslonjena na neki općeprihvaćeni izvor značenja. Budući da svaki čin predstavljanja neizbježivo govori o sebi, on više ne može neprimjetno govoriti o svijetu. Jedno je predstavljanje izgubilo prirodnu vezu s drugim. Zato se u osvit modernoga doba čovjek neopozivo podvaja u objekt znanja i subjekt spoznaje (Riječi i stvari, 1966). Filozof J. Derrida 1967. u knjigama O gramatologiji i Pismo i razlika kritizirao je strukturalističko izvođenje značenja iz zatvorena formalnog ustroja. Radikalizirajući tezu švicarskog lingvista F. de Saussurea o značenju utemeljenu na razlici između označitelja, Derrida se okomio na različite oblike tzv. metafizike prisutnosti. Ona u konačnici uvijek dokida razliku u korist identiteta, što se očituje u privilegiranju glasa nasuprot pisanju, duha nasuprot materiji, muškoga nasuprot ženskomu, središta nasuprot rubu, dubine nasuprot površini, prava nasuprot pravdi, itd. Derrida je pokazao da podređeni član oprjeke proizlazi iz nepotpunosti imanentne njezinu osnovnomu članu, čime se urušava temelj strukture koja je ustrojavala značenje i otvara nepregledno poprište razlika. Tako se i iz te perspektive spoznajni subjekt lišava povlaštena mjesta kojega bi identitet ostao zaštićen od pokrenute igre razlika. U Arheologiji znanja (1969) Foucault je premjestio kritičku oštricu sa strukturalizma na hermeneutiku. Ona je štitila identitet značenja time što ga je izvodila iz duhovne unutrašnjosti tekstova zapostavljajući njihovu materijalnu izvanjskost. Nasuprot tomu, Foucaultova se arheologija usmjeravala na sustave isključivanja koji ustanovljuju uvjete nastanka svake značenjske cjeline. U području književne teorije prijelomna je bila rasprava R. Barthesa S/Z (1970), koja je rastvorila granice književnog teksta uplevši ga u otvorenu mrežu kodova. Opisanim intervencijama interesno se polje teorije proširuje kako na odnos između različitih diskurzivnih registara (književnih, povijesnih, filozofskih, ekonomskih i sl.), tako i na odnos između diskurzivnih i nediskurzivnih modaliteta (tjelesnih, vizualnih, institucionalnih). Na tako široko postavljenoj osnovi grade se smjerovi poput novoga historizma, kulturalnih studija, postkolonijalne kritike, feminističke kritike.

Citiranje:

poststrukturalizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/poststrukturalizam>.