struka(e): |

Nuštar, naselje i općinsko središte u Slavoniji, 6 km sjeveroistočno od Vinkovaca; 3132 st. (2021). Prvi put spominje se 1353. pod nazivom Monoštor. Leži u dolini rijeke Vuke, na 91 m apsolutne visine, uz cestu i željezničku prugu Vinkovci–Vukovar. Dvorac iz XVIII. st. s perivojem, župna crkva Duha Svetoga (1860). Poljodjelstvo; stočarstvo (svinja, ovca, govedo). – Ime je dobilo od riječi »manuštar« (iskrivljeno od lat. monasterium). U srednjem vijeku na mjestu današnjega sela nalazio se benediktinski samostan Sv. Duha, koji se prvi put spominje 1225. Prvi poznati vlasnik nuštarskoga posjeda bila je obitelj Brzet, a od 1396. velikaška obitelj Gorjanski, koja je ondje dala sagraditi novi samostan i crkvu Sv. Duha, uzdigla naselje na razinu trgovišta te ishodila dozvolu za održavanje dvaju godišnjih sajmova. Nakon izumrća obitelj Gorjanski, vlasnik imanja Nuštar postao je Petar Dabaši čija ga je obitelj vjerojatno posjedovala do dolaska Osmanlija (1526). Nakon Bečkoga (Velikog) rata (1684–99) Nuštarsko vlastelinstvo dobila je 1703. barunica Makar, a 1717. barun Ivan Makar prodao je posjed grofu Maximilianu Eugenu Gosseau d’Heneffu. God. 1741. Nuštarsko vlastelinstvo kupio je barun F. Trenk, ali je 1747. bilo zaplijenjeno te stavljeno pod upravu Dvorske komore u Beču. Od 1751. nalazilo se u posjedu baruna Mihovila Šandora Slavničkoga, a 1811. cijelo je Nuštarsko vlastelinstvo otkupio Anton II. Khuen-Belasi. God. 1748. selo je postalo zasebna župa, a 1781. pripojena je Đakovačko-srijemskoj biskupiji. Željezničku prugu Nuštar je dobio 1878. Od 1857. god., kada je imao 821 st., broj stanovnika Nuštra postupno je rastao do 1991. god. (3290 st. 1971. god., 4080 st. 1991). Početkom Domovinskoga rata 1991. Nuštar su napadale srpske snage, pri čem je bio teško razoren.

Citiranje:

Nuštar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/nustar>.