struka(e):

nahuatl [naua'tl], jezik uto-aztečke porodice američkih indijanskih jezika; njime su govorili Azteki, narod čije je carstvo u Meksiku osvojio H. Cortés. Prije dolaska Španjolaca Azteki su od Maya preuzeli hijeroglifsko pismo, na kojem je sačuvano nešto tekstova. U kolonijalnom razdoblju Španjolci su ohrabrivali uporabu nahuatla, koji se pisao latinicom, a španjolski misionari sastavili su i prvi rječnik toga jezika (1571) i gramatiku (1645). Nahuatl je u XVI. i XVII. st. u Meksiku imao ulogu posredničkoga jezika (lingua franca) između različitih skupina Indijanaca i Španjolaca, koji su ga nazivali i »meksičkim jezikom« (lengua mexicana). Danas različitim dijalektima nahuatla govori oko 1,5 milijuna ljudi u različitim enklavama po središnjem Meksiku. Gotovo svi govornici dvojezični su, pa uz nahuatl govore i španjolski.

Citiranje:

nahuatl. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/nahuatl>.