struka(e):

māyā [ma:'ja:] (sanskrt.: lukavstvo, obmana).

l. U vedizmu, mjerničko umijeće kojim bogovi mjere prostore triju svjetova (neba, atmosfere i zemlje) i njime održavaju cijeli svijet u prostoru i vremenu.

2. U brahmanističkoj filozofiji, personifikacija iluzije (obmane, opsjene, utvare), čarobne moći kojoj se čovjek predaje kako bi uljepšao grubu životnu realnost (božica Māyā, Māyin veo). Prema naučavanju upanišada: pojavni, osjetni svijet mnogolikih stvari koji je tvorevina i očitovanje prabića (ātmana), ali koji ujedno i pokriva, lažno predočuje njegovu pravu bit.

Citiranje:

māyā. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/39592>.