mirno rješavanje obiteljskih sporova, alternativni način rješavanja obiteljskih prijepora, prije sudskoga postupka ili neovisno o njemu. Smisao je pružiti pomoć i dati potporu obiteljima u sporu. Pojavljuje se u različitim modelima i nazivima (medijacija, mirenje, posredovanje, roditeljska edukacija, kolaborativno pravo, koncilijacija, obvezno savjetovanje), a cilj mu je postići zajednički sporazum sukobljenih strana u odnosu na obiteljski problem (tzv. win-win situacija). Najzastupljeniji oblik je medijacija, strukturirani proces rješavanja sukoba i spornih pitanja među članovima obitelji uz pomoć treće osobe. Pravni temelj za takvu intervenciju u obiteljske odnose jest ustavno načelo zaštite obitelji i obveze razmjerne intervencije u obiteljske odnose radi zaštite slabijih članova društva. O obiteljskoj medijaciji postoji Preporuka Odbora ministara Vijeća Europe (iz 1998), koja ističe različita načela: dobrovoljnost, nepristranost, neutralnost, nenametanje rješenja, povjerljivost, privatnost, tajnost, zaštitu dobrobiti djeteta, te utjecaj obiteljskog nasilja na (ne)provođenje medijacije. U hrvatskome obiteljskome zakonodavstvu mirno rješavanje obiteljskih sporova niz godina (od 1946) vezano je isključivo uz razvod braka i pojavljuje se kao postupak mirenja, a potom posredovanja, prvotno u nadležnosti suda, a poslije sustava socijalne skrbi. Tijekom vremena nestaje njegov smisao pokušaja pomirbe bračnih drugova (utvrđujući uzroke koji su doveli do poremećenosti bračnih odnosa, nastojanja njihova uklanjanja i upoznavanja s pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka), a cilj je novijega zakonskoga rješenja isključivo postizanje dogovora oko roditeljske skrbi nad zajedničkom maloljetnom djecom. U hrvatskome obiteljskom zakonodavstvu razlikuje se postupak obveznog savjetovanja od postupka medijacije. Obvezno savjetovanje u nadležnosti je centra za socijalnu skrb, provodi se samo kad postoje zajednička maloljetna djeca, i to: prije pokretanja brakorazvodnoga postupka, postupka o roditeljskoj skrbi u slučaju prestanka izvanbračne zajednice i ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi. Medijacija je postupak namijenjen rješavanju obiteljskih sporova uz pomoć medijatora, pojavljuje se kao nastavak neuspješno provedenoga obveznog savjetovanja, premda načelno dobrovoljan postupak, pokazuje se kao prisilan radi obveze postizanja dogovora o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a predviđen je i za druga sporna pitanja imovinske i neimovinske naravi.
Izvan obiteljskoga prava moguće je provesti mirenje na temelju posebnog propisa (Zakon o mirenju) kojemu je svrha da stranke sporazumno riješe svoj spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja, bez ovlasti nametanja obvezujućega rješenja, a koji se provodi u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih. Mirenje omogućuje i sustav socijalne skrbi kao socijalnu uslugu.
