liturgijske knjige, zbirke tekstova koji se čitaju ili pjevaju prigodom pojedinih obreda ili čina u kršćanskom bogoslužju. Redovito su bile bogato iluminirane inicijalima, vinjetama i figuralnim ilustracijama sadržaja pojedinih važnijih blagdana. Likovno najbogatije liturgijske knjige nastale su u srednjovjekovnim samostanima i manastirima te u doba renesanse (J. Klović). – Sakramentar je namijenjen svećeniku, a sadrži bitne dijelove mise i sakramenta. Evanđelistar, namijenjen đakonu, sadrži odlomke evanđelja za pojedine dane. Epistolar, namijenjen subđakonu, sadrži odlomke apostolskih poslanica za pojedine dane. Lekcionar, namijenjen lektoru, sadrži odlomke iz Staroga zavjeta. Gradual, antifonar i versikular namijenjeni su za schola cantorum ili za kor, uvezani zajedno ili odvojeni, a obuhvaćaju manje pjevane dijelove mise i brevijara (antifone, responzorije i verse). Psaltir je namijenjen koru, a sadrži 150 psalama raspoređenih za pjevanje u pojedine dane u tjednu. Kirijal i himnar namijenjeni su koru, a sadrže stalne pjevane dijelove mise i himne brevijara. – Od XV. st. u cijeloj su Zapadnoj crkvi (Istočna je crkva sačuvala starokršćansku mnogobrojnost liturgijskih knjiga) liturgijske knjige reformirane i ujedinjene u nekoliko svezaka: misal, sa svim tekstovima za misu; brevijar, sa svim tekstovima za moljenje časova; ritual s tekstovima za sakramente i blagoslove; pontifikal, s tekstovima za obrede koje služi biskup; martirologij, s kratkim životopisima svetaca, te još nekoliko manjih specijaliziranih knjiga.
