struka(e):

konac, pređa od dviju ili više međusobno uvijenih niti neograničene duljine. Izrađuje se končanjem, tehnol. postupkom u kojem se jednonitne pređe sjedinjuju međusobnim uvijanjem. Višenitni konci mogu se izraditi končanjem u jednom stupnju, kada se sve niti spajaju istodobno, ili u više stupnjeva, čime nastaju tzv. kordne konstrukcije. Tako se npr. četveronitni konac može izraditi istodobnim končanjem četiriju jednonitnih pređa u jednom stupnju, ili u dva stupnja, kada se u prvom stupnju najprije spajaju po dvije niti i stvara dvonitna pređa, a potom se, u drugom stupnju, po dvije dvonitne pređe spajaju međusobnim uvijanjem u četveronitni konac. Jednako tako proizvode se konci koji sadrže i do tridesetak niti. Pritom je smjer uvijanja u uzastopnim stupnjevima končanja u pravilu naizmjeničan. Uporabna svojstva konaca u velikoj mjeri ovise o njihovoj konstrukciji i vrsti pređe od koje su izrađeni. Cijenjen je konac od pamučnih vlakana kakav se, bijeljen ili obojen bojilima velike postojanosti, primjenjuje u izradbi ručnih radova (različite tehnike vezenja, kačkanje, čipkanje, pletenje). Konac za šivanje pretežno se također izrađuje od pamučnih vlakana, ali sve češće i od mješavina pamučnih sa sintetskim vlaknima pamučnoga tipa (npr. poliesterskim), pa čak i od samo sintetskih vlasastih i filamentnih vlakana. Takav je konac čvrst i elastičan, savitljiv te otporan na habanje, što se postiže njegovom zatvorenom (kompaktnom) teksturom, dok se glatkoća površine niti postiže dodatnom fizikalno-kem. obradbom.

Citiranje:

konac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/konac>.