struka(e):

knez, naziv za visokoga feudalnog dostojanstvenika (lat. princeps, njem. Fürst), osobito za vladara koji na ljestvici feudalne hijerarhije stoji ispod cara i kralja. Knez je po općem mišljenju praslavenska posuđenica iz pragerm. kuningaz, što je vjerojatnije negoli od gotskoga kuniggs, novonjem. König; semantički je kuningaz isto što hrvatski plemić, plemenit. Nalazi se u svim slavenskim jezicima: starosl. кънгь, кънзъ; rus. князь; ukr. кнeз i князь; slovač. kňaz; češ. kněz (svećenik) i kníže (knez); polj. kniaź (knez), książę (knez) i ksiądz (duhovnik; knez). – U crkvenoj hijerarhiji knez je dopunski naslov nekih dostojanstvenika (knez-biskup, knez-nadbiskup, knez-primas); tako je npr. mariborski biskup nosio već od srednjega vijeka naslov knez-biskup (knezoškof). – Naziv knez upotrebljavao se u južnoslavenskim krajevima u različitim značenjima: kao naziv za starješinu sela, za glavara više sela (knežine) i slobodnih plemenskih općina (obor-knez, baš-knez, veliki knez), za načelnike gradskih autonomnih općina itd., pa i za svakoga slobodnog čovjeka. Na hrvatskom dijelu istočne obale Jadrana redovito se talijanski naslov conte, odnosno lat. comes, izjednačuje s naslovom knez. Iz naziva knez izvedena su u nas mnoga prezimena (Knego, Knez, Knežić, Knežević, Knezović).

Citiranje:

knez. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/knez>.