struka(e):

ispit, postupak tijekom kojega se od pojedinca traži rješenje određenoga broja teoretskih ili praktičnih zadataka, kako bi se ustanovio, ocijenio i provjerio opseg i kvaliteta njegova znanja u okviru neke struke ili područja, njegovo vladanje određenim vještinama i sposobnost obavljanja određenih poslova. Ispitivanje obavlja ili pojedinac ispitivač ili posebno ispitno povjerenstvo, obično u određenim ispitnim rokovima. Uspjeh ispitanika redovito se izražava vrijednostima iz (utvrđene) ljestvice ocjena; ispitanomu se najčešće izdaje službena potvrda (svjedodžba, diploma) o položenom ispitu. Ispiti mogu biti usmeni ili pismeni, a mogu se polagati i testovima. Prema tomu polaže li se samo jedan predmet ili vještina, ili više njih, ispiti su grupni ili pojedinačni. Popravni ispit polaže kandidat koji nije zadovoljio na prvom ispitivanju. Prijamni ispit utvrđuje učenikovu sposobnost da s uspjehom pohađa određeni tip škole. Diferencijalni ispit traži se od onih koji prethodnim školovanjem nisu učili neki predmet ili su ga učili u nedovoljnom opsegu. Različiti stručni ispiti obvezni su za obavljanje nekih zvanja i zanimanja (pravosudni, bibliotekarski, vozački, majstorski itd.).

Citiranje:

ispit. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ispit>.