struka(e): |
Vian, Boris
francuski pisac
Rođen(a): Ville-d’Avray, 10. III. 1920.
Umr(la)o: Pariz, 23. VI. 1959.
ilustracija
VIAN, Boris

Vian [vjᾶ], Boris, francuski pisac (Ville-d’Avray, 10. III. 1920Pariz, 23. VI. 1959). Po struci inženjer. Svirao trubu u jazz klubovima te pisao o jazzu (Kronike o jazzu – Chroniques de jazz, 1967) i prevodio s engleskoga. Pisao romane (neke pod pseudonimom Vernon Sullivan) u kojima je slobodno tematizirao ljubav i seksualnost, nasilje i kriminalne ambijente: Pljuvat ću po vašim grobovima (J’irai cracher sur vos tombes, 1946), Jesen u Pekingu (L’Automne à Pékin, 1947), Mrtvaci su svi iste kože (Les Morts ont tous la même peau, 1947), Pjena dana (L’Écume des jours, 1947), koji je vrhunac njegovih otvaranja alegoriji i metaliterarnim postupcima, I pobit će sve vrlo ružne (Et on tuera tous les affreux, 1948), Crvena trava (L’Herbe rouge, 1950), Srcoder (L’Arrache-cœur, 1953), završna točka sklonosti književnom uobličavanju motiva podsvjesnoga. Strukturirana kombinacijom poetske proze, crnoga humora, odnosno groteske i fantastike, sarkazma i vedrijih tonova, ta se djela odlikuju ludičkim stilom u rasponu od neobaroknih retoričkih figura preko neologizama, kalambura, igara riječima do uličnoga žargona. Pisao je također poeziju (zbirke Zaleđene kantilene – Cantilènes en gelée, 1949; Ne želim krepati – Je voudrais pas crever, 1962) te drame, najčešće političke burleske, npr. Mesarenje za sve (L’Équarrissage pour tous, 1948), Graditelji carstva (Les Bâtisseurs d’empire, 1959), Generalska užina (Le Goûter des généraux, 1962), tekstove šansona (npr. protestne pjesme zbog rata u Alžiru Vojni bjegunac – Le Déserteur) i filmske scenarije.

Citiranje:

Vian, Boris. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vian-boris>.