Tuileries, Palais des [palε' dε tɥilʀi'], bivša kraljevska palača u Parizu; nalazila se u sastavu Louvrea, između njegova sjevernog i južnog trakta sa zapadne strane. Dala ga je 1564. graditi Katarina Medici po planovima Ph. Delormea. Gradnju je nastavio (1570) i dovršio J. Bullant. Isprva se nalazio s vanjske strane pariških gradskih zidova, tik uz sklop Louvrea, s kojim se poč. XVII. st. spojio gradnjom trakta s južne strane. Kraljevi su u njem rijetko boravili, pretpostavljajući mu Versailles. Za Francuske revolucije kraljevski dvor Luja XVI. preselio se 6. X. 1789. iz Versaillesa u Tuileries, a 10. VIII. puk ga je na juriš osvojio. Iste godine u palaču je preneseno sjedište Konventa. Za vladavine Direktorija pobunjeni puk provalio je 20. V. 1795. ponovno u Tuileries. Za Napoleona I. Bonapartea, pa sve do pada Drugoga Carstva 1870., opet je bio rezidencija suverena. Za Veljačke revolucije (1848) narod ga je zauzeo treći put. Za Pariške komune (1871) palača je bila zapaljena, a njezini ostatci uklonjeni su 1883. Preostali dijelovi, paviljoni Flore i Marsan, priključeni su Louvreu i služe kao izložbene dvorane. Njegov vrt ostao je kao park Jardin des Tuileries.
