struka(e): |
ilustracija
TRST, lučica Canal Grande u središtu grada

Trst (talijanski Trieste [triɛ'ste]), grad i luka u Tršćanskome zaljevu na obali Jadranskoga mora, sjeveroistočna Italija; 202 123 st. (2011). Trst je upravno središte istoimene pokrajine i regije Friuli-Venezia Giulia. Leži podno vapnenačkoga Krasa u priobalnom pojasu krajnjega sjeveroistočnoga dijela Jadrana, gdje se glavni pomorski uzdužni prometni pravac sastaje s kopnenim putovima iz srednje Europe (1857. otvorena je željeznička pruga Beč–Trst preko 609 m visokih Postojnskih vrata). Veliko jadransko lučko središte; u ukupnom robnom prometu (48,2 milijuna tona tereta, 2011) nafta je na prvome mjestu. Godine 1967. dovršen je transalpski naftovod (TAL) Trst–Ingolstadt (Njemačka), dug 464 km, s ogrankom do Schwechata (Austrija). Brodogradnja, rafinerija nafte, tvornice brodskih strojeva, cementa, kemijskih proizvoda i dr. Međunarodna zračna luka Ronchi dei Legionari udaljena je 34 km. U Trstu je sjedište nekoliko velikih međunarodnih osiguravateljskih institucija. Sveučilište je utemeljeno 1877. Muzejsko-galerijske ustanove (povijesni, pomorski, prirodoslovni muzej, galerija suvremene umjetnosti Rivoltella, lapidarij i dr.). Sačuvani su tragovi rimskoga naselja (otkrivani 1930–39): ostatci antičkoga kazališta, slavoluka (Arco di Riccardo), dvaju akvedukata i bazilike. Katedrala San Giusto povezuje sva stilska razdoblja počevši od antike; sadašnja građevina nastala je uglavnom u XIV. st. Uz katedralu utvrđeni dvorac (XVI. st., primjer venecijanske fortifikacijske arhitekture). Mnoge manje crkvene građevine (najstarija iz XI. st.). – Na mjestu današnjega grada nalazila se ilirsko-keltska naseobina Tergeste, koju su Rimljani oko 177. pr. Kr. osvojili. Godine 52. pr. Kr. naselje je od G. J. Cezara dobilo status rimske kolonije. Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva bio je pod vlašću Odoakra (od 476), Istočnih Gota (od 508), Bizanta (između 535. i 538), Franačke (od 788) i franačke Kraljevine Italije (od 943), za vladavine koje je tršćanski biskup 948. dobio grofovsku vlast nad gradom. Od 951. bio je pod vlašću njemačkoga kralja Otona I. Velikoga, a od 962. u sastavu Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Otkako je Venecija zaposjela zapadnu istarsku obalu, bio je i Trst izložen njezinu pritisku. Iako je nekoliko puta u XIII. i XIV. st. potpadao pod mletačku vlast, ipak se odupro mletačkim pretenzijama i konačno – braneći se od njih i očekujući nove povlastice – priznao 1382. vlast Habsburgovaca. Pod njihovom je vlašću bio, uz prekid tijekom kratkotrajne mletačke (1508–09) i francuske vladavine (1809–13), sve do propasti Austro-Ugarske u I. svjetskom ratu 1918. God. 1719. postao je slobodnom lukom, a potkraj XVIII. st. vodećim pomorsko-trgovačkim središtem na Jadranu. Za francuske vladavine u Trst je 1813. bilo premješteno sjedište Ilirskih pokrajina. Statutom iz 1850. dobio je široku autonomiju, iako je bio podređen Beču. U drugoj pol. XIX. st. Trst je prerastao u prvorazrednu južnoeuropsku luku, prometno dobro povezanu sa zaleđem. Iako je uključivanjem u austrijsko carinsko područje izgubio 1891. statut slobodnoga grada, istodobno je postao velikim industrijskim i bankarskim središtem. Od 1918. nalazio se u sastavu Italije, čiji je fašistički režim provodio teror i nasilnu talijanizaciju njegova slavenskog stanovništva, pretežito Slovenaca. Nakon kapitulacije Italije 1943. okupirale su ga njemačke postrojbe. U neposrednoj blizini grada organizirali su tranzitni logor iz kojega je više tisuća Slovenaca, Hrvata i Židova odvedeno u njemačke logore. Njemačke su postrojbe grad držale sve do 2. V. 1945., kada ga je zaposjela Jugoslavenska armija, koja se 12. VI. 1945. morala povući na temelju sporazuma Jugoslavije s Velikom Britanijom i SAD-om. Od 1947. bio je u sastavu zone A Slobodnoga Teritorija Trsta, a od 1954. Italije.

Citiranje:

Trst. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/62501>.