struka(e):

stabilizator (prema lat. stabilis: čvrst).

1. U tehnici općenito, sredstvo kojim se ujednačava, tj. održava oko željene vrijednosti rad nekoga stroja, uređaja, vozila i sl., odvijanje nekoga procesa, stanje neke tvari i dr. Tako postoje npr. stabilizatori leta na zrakoplovima, brodski stabilizatori, stabilizatori električnoga napona, kemijski stabilizatori.

2. U elektrotehnici, naprava, uređaj ili postrojenje za održavanje stalnoga napona, stalne struje ili stalne frekvencije, unatoč promjenama napojne mreže i trošila. Danas se većinom zasniva na elektroničkim učinskim pretvaračima, a vrlo rijetko na nelinearnoj karakteristici električnih komponenata (npr. Zenerove diode, temperaturno ovisnog otpornika, magnetske prigušnice ili transformatora).

Stabilizator izmjeničnoga napona i frekvencije za napajanje izmjeničnih trošila u načelu se sastoji od serijskoga spoja ispravljača, akumulatorske baterije u istosmjernom međukrugu i izmjenjivača te tiristorske sklopke. Stabilnost napona održava regulator izmjenjivača, stabilnost frekvencije njegov nezavisni oscilator, a malo izobličenje napona (3 do 5%) jamči struktura stabilizatora. Tiristorska sklopka služi za izravan priključak trošila na mrežu, npr. tijekom održavanja sustava. U slučaju nestanka napajanja energiju daje akumulatorska baterija, a ako energije nema duže vrijeme, automatski se pokreće dizelski agregat (sustav za neprekinuto napajanje). Jednofazni stabilizatori grade se do snage ~ 10 kVA, a trofazni i do nekoliko stotina kilovoltampera. Upotrebljavaju se za napajanje osjetljivih trošila, npr. u računalnim centrima, zračnim lukama, operacijskim dvoranama. U doba njihove pojave (oko 1970) nazvani su statičkim stabilizatorima napona i frekvencije, jer su zamijenili tzv. rotacijske stabilizatore napona i frekvencije, koji su se sastojali od istosmjernoga motora i izmjeničnoga generatora na zajedničkoj osovini; regulacijom brzine vrtnje motora stabilizirala se frekvencija, a regulacijom uzbude generatora napon.

Stabilizator istosmjernoga napona za napajanje telefonsko-telegrafskih uređaja (napona 48 V) sastoji se od ispravljača, akumulatorske baterije i istosmjernoga pretvarača za dodavanje napona bateriji. Ispravljači i pretvarači te namjene grade se do struje od 630 A.

Napajač istosmjernoga napona za elektroniku obično se sastoji od serijskoga spoja diodnog ispravljača, istosmjernoga filtarskog međukruga, izmjenjivača s transformatorom i više diodnih ispravljača na izlazu (tzv. napajači u sklopnom načinu rada). Napon jednog odabranog izlaza (najčešće najveće snage) održava se stalnom regulacijom izlaznoga napona izmjenjivača, a napon drugih izlaza (manjih snaga) s pomoću serijski spojenih linearnih regulatora za oduzimanje napona (regulira se pad napona na tranzistoru u linearnom načinu rada). Nedostatak je linearnih regulatora u tome što smanjuju djelotvornost napajača.

Stabilizator istosmjernoga napona za mjernu tehniku obično se sastoji od visokostalnoga referentnog izvora napona od 10 V i regulatora. Referentni izvor ima vlastite sklopove za stabilizaciju i temperaturnu kompenzaciju; postiže se kratkotrajna nestalnost referentnoga napona od nekoliko desetaka μV/V i šum manji od 1 μV (efektivna vrijednost u opsegu frekvencija 0,1 do 10 Hz). Na tom se načelu grade etaloni istosmjernoga napona i kalibratori istosmjernoga i izmjeničnoga napona.

3. U strojarstvu, opružni element koji poboljšava vozna svojstva automobila, posebno stabilnost pri vožnji u zavojima. Postiže se ugradnjom torzijske opruge izvedene od okrugle čelične šipke, kojoj je srednji dio vezan uz karoseriju, a krajevi oblika poluga spojeni su joj preko gumenih elemenata za ovjes kotača.

4. U brodogradnji → brodski stabilizator

Citiranje:

stabilizator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/stabilizator>.