Seljan, braća Mirko (Karlovac, 5. IV. 1871 – Peru, 1913) i Stevo (Karlovac, 19. VIII. 1876 – Ouro Preto, Brazil, 7. VI. 1936), hrvatski istraživači Afrike i Južne Amerike. God. 1899. pošli su na put oko svijeta i neko vrijeme bili u službi etiopskoga cara Menelika II., na čijem su dvoru obnašali povjerljive dužnosti i zauzimali visoke položaje u državnoj upravi. Proveli su geomorfološka, klimatska i etnografska istraživanja u području Rudolfova i Stefanijina jezera (danas Che’w Bahir) te osnovali naselje Seljanville. God. 1902. vratili su se u Europu gdje su sudjelovali u pripremanju vojne intervencije u korist Bura u Africi te držali predavanja u domovini i mnogim europskim gradovima. Od 1903. do 1913. istraživali su u Južnoj Americi, gdje su osnovali udrugu La Misión Cientifica Croata Mirko y Stevo Seljan. Odredili su položaj slapova Guayrá na rijeci Paraná, skupljali podatke i fotografski dokumentirali život domorodačkih plemena te ispitivali mogućnost eksploatacije salitre u Čileu. Započeli su radom na projektu spajanja Atlantika i Pacifika rijekom Amazonom, koji se zbog Mirkove pogibije (u nerazjašnjenim okolnostima) nije ostvario. Stevo se nakon toga bavio uglavnom istraživanjem ležišta manganove rude. Objavili su na raznim jezicima mnoge putopisne crtice, te knjige: Slapovi Guayrá (El salto del Guayrá, 1905), Kroz prašume i pustinju (1912) i Istraživačka putovanja dvojice Jugo-Slavena po Brazilu i susjednim republikama (Viagens de Exploração de Dois Yogo-Slavos pelo Brazil e Repúblicas Limitrophes, 1919). Vrijednu zbirku autentičnih predmeta domorodaca Etiopije (133 predmeta) i Južne Amerike (240 predmeta) darovali su tadašnjemu Narodnom muzeju, koja se od 1919. nalazi i izlaže u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
