Rehmke [re:'mkə], Johannes, njemački filozof (Hainholz, 1. II. 1848 – Marburg, 23. XII. 1930). Studirao filozofiju i teologiju u Zürichu, gdje je i doktorirao 1875. Predavao filozofiju u Zürichu, Berlinu i Marburgu. Zastupnik je imanentne filozofije, realist, protivnik fenomenalizma i idealističke filozofije. Kao temeljna znanost, filozofija mora istražiti danost uopće, a logika bit znanja. Odbacujući Kantovu etiku dužnosti, promovirao etiku kao znanost o ćudoređu. Glavna djela: Svijet kao zamjedba i pojam (Die Welt als Wahrnehmung und Begriff, 1880), Čovjekova duša (Die Seele des Menschen, 1902), Filozofija kao temeljna znanost (Philosophie als Grundwissenschaft, 1910), Logika ili filozofija kao nauk o znanju (Logik oder Philosophie als Wissenslehre, 1918), Etika kao znanost (Ethik als Wissenschaft, 1920), Čovjek (Der Mensch, 1928).
