Neron, Lucije Domicije (latinski Lucius Domitius Nero [lu:'ki·us domi'ti·us ne'ro], kao car Nero Claudius Caesar Drusus Augustus), rimski car (Antium, danas Anzio, 15. XII. 37 – Rim, 9. VI. 68). Sin Agripine Mlađe i Gneja Domicija Ahenobarba, posljednji potomak julijevsko-klaudijevske kuće. Kada se Agripina udala za cara Klaudija, privoljela ga je da uz vlastitoga Britanika posvoji i Nerona (50). Pošto je Klaudije otrovan, Neron se proglasio carem (54). Isprva je, pod utjecajem svojih savjetnika Seneke i pretorijanskoga prefekta Bura, vladao umjereno. No već 55. dao je otrovati Britanika, što je bio uvod u niz drugih njegovih zločina – ubijanje majke Agripine (59), Bura i žene Oktavije (62) kako bi se oženio svojom konkubinom Popejom Sabinom, koju je natjerao na samoubojstvo. Njegov teror postigao je vrhunac kada je došlo do velikoga požara Rima (64), za koji je javno mišljenje krivilo Nerona, a on je okrivio kršćane i naredio njihove krvave progone. Opće nezadovoljstvo dovelo je do urote protiv cara, a kada je ona otkrivena, Neron je dao pogubiti mnoštvo urotnika, ali i posve nedužnih. Seneka, koji se već prije bio povukao s dvora, bio je prisiljen počiniti samoubojstvo (65). God. 66–67. Neron je posjetio Grčku, gdje je i sâm sudjelovao u različitim javnim natjecanjima. Za njegove odsutnosti izbile su pobune u provincijama (Galija, Hispanija, Germanija). Kada se Neron vratio u Rim, Senat ga je proglasio neprijateljem rimskoga naroda i osudio na smrt, pa je car počinio samoubojstvo.
