Medved, Josip, hrvatski učitelj (Kraljevec kraj Klanjca, 2. XII. 1859 – Zagreb, 10. VI. 1932). Nakon završetka učiteljske škole radio u građanskim školama, bio je i učitelj gluhonijeme djece. Stručnjak i organizator obrazovanja gluhonijemih osoba te ravnatelj Zavoda za gluhonijemu djecu i mladež u Zagrebu (1908–18). Radio i kao kustos Hrvatskoga školskog muzeja te napisao njegov prvi vodič (1902). U području specijalnoga odgoja i pedagogije ostvario je svoje najznačajnije radove: Čitanka za gluhonijeme (1907), Čitanje govora sa ustiju (1929), Mucanje (1929), Rukovođ za učitelje (1929).