struka(e): |
ilustracija
LONDON, plan grada
ilustracija
LONDON, rijeka Temza s mostom Tower Bridge
ilustracija
LONDON, Tower, XI. st.

London (engleski izgovor [lʌ'ndən]), glavni i najveći grad Engleske i prijestolnica Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, jedna od svjetskih metropola; 8 173 941 st. (2011), konurbacija (od 2011. built-up area) Veliki London (Greater London) ima 9 787 426 st. (2011). Smješten je oko 75 km pred ušćem Temze u Sjeverno more. Područje Londona je zapravo golema urbanizirana regija (1572 km²) u središtu Londonske zavale. Donji je tok Temze djelovanjem visokoga plimnog vala (oko 6,5 m) pretvoren u prostran, dubok, prirodno izjaružen estuarij. Administrativno London čine City of London (2,9 km², 7375 st., 2011) i 32 upravna područja (borough), grupirani u Inner London (319 km²; 3,2 milijuna st., 2011) i Outer London (1253 km²; 4,9 milijuna st.). Inner London i Outer London zajedno čine grofoviju Greater London koja obuhvaća 1569 km² s 8 778 500 st. (2017). Od 40,2% (2011) nebjelačkoga stanovništva Londona (29,8% u 2001) najviše je azijata (542 857 Indijaca, 223 797 Pakistanaca, 222 127 Bangladešana i dr.) i crnaca (afričkih 573 931, karipskih 344 597), odn. useljenika iz bivših engleskih kolonija i njihovih potomaka.

U planu Londona odražava se kontinuirani povijesni razvoj. Oko povijesne jezgre (City) grad se koncentrično širi, najprije samo na lijevoj obali Temze, a zatim i na desnoj. Oko njega se razvijalo od kraja XVIII. st. do početka I. svjetskoga rata suburbano područje (današnji Inner London); treću koncentričnu zonu – Outer London – čini pojas stambenih naselja izgrađenih između dvaju svjetskih ratova, koji okružuje zeleni pojas (engleski Green Belt) i satelitski gradovi, planski podignuti osobito nakon II. svjetskoga rata (New Towns Act, 1946). Zrakastim širenjem grada ti su se pojasevi postupno stopili u jedinstveno gradsko područje. Taj je razvoj Londona (1811. god. 1 197 673 st.; 1881. god. 4 709 960 st.; 1921. god. 7 553 526 st.; 1941. god. 7 987 936 st.; 1961. god. 7 781 342 st., 2001. god. 7 172 036 st.) bio ubrzan izgradnjom željeznica i mehanizacijom cestovnoga prometa (autobusi, trolejbusi, brze autoceste, podzemna željeznica). Nakon II. svjetskoga rata centar grada ostao je poslovno središte i kulturno-povijesni spomenik, a luka, stambeni dijelovi i industrija (rafinerije nafte, tvornice zrakoplova, automobila, strojeva, elektronička, kemijska, drvna, elektrotehnička, farmaceutska industrija, tiskarstvo i dr.) bili su prebačeni daleko na periferiju, u satelitske gradove i nove industrijske zone. London je poznato umjetničko i kulturno središte. Glasovito je njegovo sveučilište (University of London, osnovano 1836) i znanstvene ustanove (British Academy; Royal Society, osnovano 1660; Royal Geographical Society i dr.), kojih su istaknuti članovi bili Isaac Newton, John Herschel, Humphry Davy, Michael Faraday, Charles Darwin, Ernest Rutherford, Alexander Fleming. Londonski muzeji, umjetničke zbirke i knjižnice među najbogatijima su i najposjećenijima u svijetu: British Museum, National Gallery, Victoria and Albert Museum, Natural History Museum, Science Museum, British Library (→ britanska knjižnica), London Library, National Maritime Museum, galerije Tate (Tate Britain i Tate Modern), Saatchi, National Portrait Gallery, muzej voštanih figura Madame Tussauds, London Museum i dr. Ima velik broj kazališta (opera Covent Garden, English National Opera, Shakespeare’s Globe), koncertnih dvorana (Royal Albert Hall, London Coliseum, Barbican Hall, Royal Opera House i dr.) i orkestara (London Symphony Orchestra, Royal Philharmonic Orchestra, BBC Symphony Orchestra i dr.). Među više od 200 parkova najpoznatiji su Hyde Park, Kensington Gardens, St. James’s i Regent’s Park; zabavni su parkovi O2 s arenom (Greenwich) i Battersea Park. Među mnogim arhitektonskim spomenicima ističu se neogotička Westminsterska palača (zgrada Parlamenta, s čuvenim satom Big Ben), Westminsterska opatija (u njoj se od XI. st. obavlja krunidba vladara), kasnogotička crkva St. Margaret (1482–1523) i tvrđava Tower (XI. st.), koji su uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, zatim Wrenova katedrala sv. Pavla (1675–1711), kraljevska Buckinghamska palača (1703., od 1837. kraljevska rezidencija). Osim povijesne jezgre, u izgledu grada ističe se West End, izgrađen sjeverno i zapadno od Westminsterske opatije, s bogatim četvrtima (Westminster, Kensington, Chelsea), velikim zelenim površinama (Hyde Park, Green Park, St. James’s Park) i kazalištima, te mlađi East End, istočno od Towera, gdje su nekadašnja lučka skladišta iz XIX. st. preuređena u stambene i poslovne zgrade, trgovine i dr. Najviše je nebodera u poslovnim četvrtima City of London i Canary Wharf (One Canada Square, 235 m, druga je najviša građevina Velike Britanije). Na UNESCO-ovu popisu su i Greenwich sa zvjezdarnicom i drugim građevinama (od 1997) u jugoistočnome dijelu Londona te kraljevski botanički vrt Kew Gardens (od 2003; osnovan 1759; ima oko 30 000 biljnih vrsta i herbarij s približno 7 milijuna vrsta te bogatu knjižnicu) s palačom Kew u jugozapadnome dijelu (Richmond upon Thames).

London je sjedište vlade i parlamenta, te svjetski važno trgovačko i financijsko središte (Londonska burza, banke, osiguravateljska društva, sjedište Lloyd’sa, aukcijske kuće umjetnina Christie’s i Sotheby’s i dr.), sjedište mnogih komunikacijskih medijskih (BBC, novinske kuće i dr.) i tehnoloških tvrtki. Važna je gospodarska grana i turizam, s više od 65 milijuna turista na godinu; uz spomenute arhitektonske spomenike glavne su turističke atrakcije trgovi Trafalgar Square i Piccadilly Circus, četvrt Soho, mostovi Tower Bridge (1894) i pješački Millenium Bridge (izgrađen 2000), veliki panoramski Ferrisov kotač London Eye (visok 135 m, promjer kotača 120 m, otvoren 2000), neboder The Shard (najviši u Velikoj Britaniji, 309,7 m; izgrađen 2012), kraljevski dvorac Hampton Court (XVI. st.; Richmond upon Thames), stadion Wembley i dr. Razvojem uslužnih djelatnosti industrija je izgubila važnost; neke su industrije znatno smanjene (strojograđevna, farmaceutska, elektronička), a neke su u potpunosti nestale (brodogradnja, rafinerije šećera i nafte). London je željezničko i cestovno čvorište Engleske. Ubraja se u vodeće britanske luke; u lučkome robnom prometu (49,9 milijuna tona, 2017) uvoz je znatno veći (42,3 milijuna tona) od izvoza. Izgradnjom sve većih brodova i porastom kontejnerskoga prometa došlo je do zatvaranja lučkih dokova 1967–81. u gradu (četvrti Tower Hamlets i Newham; na području Royal Docks izgrađena je 1987. zračna luka, poslovni park, znanstvene ustanove), pa se novi kontejnerski terminali grade bliže ušću Temze (Tilbury). Zračna luka Heathrow (78,0 milijuna putnika, 2017) po putničkome je prometu među vodećima u svijetu; u istočnome dijelu grada nalazi se zračna luka London City (4,5 milijuna putnika), a u okolici su veće zračne luke koje služe za međunarodni putnički promet Gatwick (45,6 milijuna putnika, 2017), Stansted (25,9 milijuna putnika), Luton (16,0 milijuna putnika) i Southend (1,1 milijun putnika).

O predrimskom Londonu nema pouzdanih podataka, ali njegovo latinizirano ime pod kojim se prvi put spominje u I. st. – Londinium – svakako je keltsko (keltski Llyn Din: Tvrđava na jezeru). Na mjestu današnjega Londona svoje je uporište izgradila rimska vojska koja se god. 43. iskrcala u Britaniji. Već god. 60. rimski Londinium porušila je i opljačkala Boudicca, vladarica britanskoga plemena Icena. Grad su Rimljani poslije utvrdili, i on je ostao pod rimskom vlašću sve do njihova povlačenja iz Britanije u početku V. st. (oko 430). Iako povijest Londona tijekom V. i VI. st. nije poznata, početak gradnje prve crkve sv. Pavla (St. Paul’s Cathedral) 604. ukazuje na kontinuirano postojanje grada (o tome svjedoči i djelomično sačuvan rimski raster ulica). U VII. st. London je bio istaknuto središte istočnih Sasa (Saksonaca). Poslije je priznavao vlast suparničkih saskih državica, dok nije, nakon poraza Mercije, potpao pod Wessex. God. 865. London su osvojili Danci; 886. preoteo im ga je kralj Alfred Veliki; u X. st. izdržao je dvije skandinavske opsade i bio, na kraju, prisiljen kupiti mir. U XI. st. London se razvio u najznačajniji grad u zemlji. Ondje je bio izabran za kralja Eduard Ispovjednik (1042), a sastajalo se i staro englesko vijeće (između 934. i 1055). Zajedno s ostalom zemljom, London je 1066. došao pod vlast normanskoga vojvode Vilima I. Osvajača, koji mu je dao prvu povlasticu i sagradio čuvenu tvrđavu Tower za nadzor nad gradom. Za vladavine Normana današnja londonska četvrt Westminster postala je trajnom rezidencijom normanskih kraljeva i vlade (tijekom srednjeg vijeka izvan gradskih zidina). Od Henrika I. dobio je novu povlasticu i otada je politička prijestolnica. Od Ivana Bez Zemlje stekao je priznanje komunalnoga poretka po francuskom uzoru, odnosno samoupravu na čelu s gradonačelnikom (1192). Obogaćeno trgovačko građanstvo sudjelovalo je i u borbi za povelju Magna Charta (1215), kojom su im bile potvrđene i proširene povlastice. London je postao glavno tržište za englesku proizvodnju sukna, pa je zbog toga u XIV. st. poraslo bogatstvo njegovih trgovaca i povećao se broj stanovnika. Tijekom druge polovice XVI. st. u Londonu su bile osnovane prve trgovačke kompanije i robne burze. Sačuvavši za prijestolonasljednoga rata (Rat dviju ruža, 1455–85) i pod Tudorima svoju autonomiju, London se snažno razvijao kao političko i trgovačko središte sjedinjene zemlje, a za Stuartâ je njegova važnost porasla i zbog financijske moći te snage gradske vojske.

U XVI. i XVII. st. u njemu su utemeljena velika trgovačka društva (Merchant Adventurers, East India Company i dr.); potkraj XVII. st. promet u londonskoj luci nadmašio je onaj u amsterdamskoj, a broj stanovnika popeo se na 500 000. Za engleske građanske revolucije i građanskog rata London je bio odlučni kraljev protivnik (Karlo I. Stuart smaknut je 1649. u Londonu). God. 1665. grad je zahvatila kuga i pokosila gotovo 70 000 ljudi, a 1666. izbio je veliki požar, koji je gotovo potpuno uništio stari City (srednjovjekovna jezgra Londona). Nakon toga imućni građani i aristokrati počeli su graditi kuće u zapadnom dijelu Londona, polažući temelje tzv. West Endu. U obnovi Londona istaknuo se arhitekt Ch. Wren. London je i nakon obnove zadržao kaotičnu mrežu prenapučenih ulica. Posljednje gradske zidine srušene su 1760–66.

U XIX. st. London se i dalje širio, a stanovništvo povećavalo (od 1 225 694 st. 1821. do 6 586 269 st. 1901) pa je postao jednim od najvećih i najbogatijih gradova u svijetu.

Tijekom XIX. st. u Londonu su našli utočište progonjeni revolucionari i književnici s Kontinenta, kao npr. L. Kossuth, G. Mazzini, É. Zola, K. Marx i dr. Za I. svjetskog rata u Londonu je bilo sjedište Jugoslavenskog odbora. U tijeku I. svjetskog rata London su bombardirali njemački cepelini i zrakoplovi (poginulih je bilo oko 500, a razorene su 174 zgrade). U II. svjetskom ratu više desetaka tisuća tona razornih, zapaljivih i letećih bombi (V-1 i V-2) bilo je bačeno na grad i prouzrokovalo je strahovite žrtve među civilnim pučanstvom (oko 39 000 poginulih i više od 74 000 ranjenih). Od bombardiranja je do kraja rata uništeno ili oštećeno na stotine tisuća zgrada, među kojima i niz povijesnih građevina.

Nakon II. svjetskog rata London je ostao svjetski značajno političko središte. U Londonu je 1945. dogovoreno stvaranje Međunarodnoga vojnog suda za nacističke zločince (Londonski sporazum), 1947. održana je konferencija ministara vanjskih poslova Velike Britanije, SAD-a, Francuske i SSSR-a, radi pripreme mirovnih ugovora za Njemačku (1953. postignut je Londonski sporazum o dugovanjima Savezne Republike Njemačke, a Londonskim zaključkom iz 1954. dogovorena je njezina remilitarizacija). Kao sjedište britanskog državnoga vodstva, London je bio mjesto održavanja niza međunarodnih konferencija te pregovora na kojima su mnoge britanske kolonije ostvarile neovisnost i ugovorile suradnju kroz Commonwealth. London je prvi grad koji je po treći put izabran za domaćina Olimpijskih igara koje su se, nakon 1908. i 1948., održale 2012.

Citiranje:

London. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/london>.