Limoges [limọ:'ž], grad i upravno središte departmana Haute-Vienne, zapadna Francuska; 132 175 st. (2017). Leži na najzapadnijim obroncima Središnjega masiva, na obalama rijeke Vienne. Kulturno je središte sa sveučilištem (osnovano 1968), Nacionalnom školom industrijske keramike (od 1893), muzejima: porculana i keramike (Musée national Adrien Dubouché; osnovan 1845., obnovljen 2012), likovnih umjetnosti (osnovan 1912. u biskupskoj palači iz XVIII. st.) s vrijednom zbirkom emajla, skulptura, slika i crteža (osobito Pierrea Augustea Renoira, rođenog u Limogesu). U povijesnom središtu grada ističu se katedrala Saint-Étienne iz XIII. st. (s dogradnjama sve do XIX. st.) u dominantnome gotičkom stilu, nekoliko crkava iz XI–XVI. st. i gradskih palača. Glasovita je proizvodnja keramike, fajanse i porculana kojoj početci sežu u XVIII. st. (ležišta kaolina u obližnjem Saint-Yrieix-la-Perche otkrivena su 1768). Limoges je postao središte izradbe slikarskog emajla u Francuskoj. Građevinska, prehrambena (pivovare) i grafička industrija. Međunarodna zračna luka Limoges-Bellegarde. – Na mjestu manjeg naselja keltskog plemena Lemovices u vrijeme cara Augusta (oko 10. pr. Kr.) gradi se plansko naselje Augustoritum. Sredinom III. st. biskupiju utemeljuje sv. Marcijal; oko njegova groba 848. osnovan je samostan koji potom postaje važno hodočasničko središte. Od XI. st. opati se odvajaju od grada (koji je bio pod kontrolom biskupa i koji je tijekom XII. st. kulturno središte Akvitanije te potom prijestolnica vicegrofovije Limousin) u zasebnu urbano-fortifikacijsku cjelinu, a Limoges se potom razvija u dva naselja (koja 1374. dolaze pod suverenitet francuske krune) sve do sjedinjenja 1792. Teško je stradao tijekom Stogodišnjeg rata. Zahvaljujući industriji keramike i porculana u drugoj polovici XVIII. st. doživljava gospodarski uzlet.
