struka(e):

Kuznjecki ugljeni bazen (akronim Kuzbas/Кузбасс), velika rudarska i industrijska regija u jugozapadnom Sibiru, pretežito u Kemerovskoj oblasti Rusije (malim dijelom u Novosibirskoj oblasti i Altajskome kraju); 26 700 km². Obuhvaća kotlinu omeđenu gorjima Kuznjeckij Altaj, Gornaja Šorija i Salajskij krjaž. Jedan je od najvećih ugljenih bazena u svijetu; rezerve do dubine od 1800 m procjenjuju se na 637 mlrd. t. Dokazane rezerve iznose 57,2 mlrd. t, što čini 28,5% ukupnih rezervi ugljena ili 58,8% rezervi kamenog ugljena Rusije. God. 2010. Kuznjecki ugljeni bazen dao je 185 mil. t visokokvalitetnog ugljena ili oko 60% ruske proizvodnje (udjel sumpora 0,4 do 0,6%, kalorična vrijednost 33,3 do 36,0 kJ/kg). Oko 40% dobivenog ugljena iskorištava se u Kemerovskoj oblasti, a ostalo u zapadnom Sibiru, na području Urala, u europskom dijelu Rusije ili se izvozi. Ugljen se iskorištava od druge polovine XIX. st. (otkriven 1721). Znatna su i ležišta ruda mangana (98,5 mil. t ili 67% rezervi Rusije), te željeza, fosfata, nefelina i dr. Razvijena je proizvodnja koksa, crna i elektrometalurgija (Novokuznjeck), obojena metalurgija (aluminij u Novokuznjecku, cink u Belovu), kemijska industrija (Kemerovo) i strojogradnja.

Citiranje:

Kuznjecki ugljeni bazen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kuznjecki-ugljeni-bazen>.