Krnjević, Vuk, srpski književnik (Sarajevo, 6. V. 1935 – Beograd, 24. I. 2018). Diplomirao jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1961). Usavršivao se na dramaturgiji Humboldtova sveučilišta u Berlinu. Djelovao u Beogradu, isprva kao filmski dramaturg Zastava filma, potom na Radio-televiziji Beograd (danas RTS) od 1963. do 1980 (urednik serija Otpisani i Salaš u malom ritu, 1974. i 1976), potom urednik u izdavačkoj kući Prosveta te u časopisima (Književna tribina, Danas, Odjek, Književne novine). Utjecajan kao književni kritičar, od 1977. do 2004. uređivao i beogradski mjesečnik Književnost. U pjesničkim zbirkama Zaboravljanje kućnog reda (1958), Pejzaži mrtvih (1961), Ustuk (1968), Smrtopis (1987), Stećak nebeski (1990), Vjerna vrata (1998) i Sadevo (2003) osnovni su motivi bolno iskustvo djetinjstva, sudbina predaka i neumitnost smrti, a pjesnički jezik evocira fraze usmenoknjiževnoga pjesništva. Objavio zbirke eseja i kritika (Kritički dijalozi, 1976; Pristupi, 1980; Bumerang, 1983; Isidorine opomene, 2000; Knjiga o Sarajevu, 2006). Priredio je antologije Pripovjedači iz Bosne i Hercegovine (I–II, 1960), Posleratni srpski pesnici (sa Svetom Lukićem, 1970), Među javom i med snom (antologija srpskoga pjesništva XX. stoljeća, 1985). Objavljeno mu je izdanje sabranih pjesama (Vrata vjetrena, 2015).
