Krakov, Stanislav, srpski književnik i publicist (Kragujevac, 29. III. 1895 – Saint Julien, Francuska, 15. XII. 1968). Sudjelovao kao dobrovoljac u balkanskim ratovima (1912–13), a kao pitomac Vojne akademije (1913–14) u I. svjetskom ratu. Bio je urednik listova Naša krila (1924–39), Vreme (1934–38) i Telegram (1939). Za II. svjetskoga rata surađivao s okupatorom i uređivao Novo vreme, Obnovu i Zapise; nakon rata emigrirao i živio uglavnom u Parizu. U pripovijetkama i romanima opisao je tragične sudbine ljudi u ratu (Kroz buru, 1921; Krila, 1922; Naše poslednje pobede, 1928; Plamen četništva, 1930); objavio je i zbirku putopisa Kroz Južnu Srbiju (1926).