Korać, Stanko, srpski književni povjesničar (Čemernica kraj Topuskoga, 28. VIII. 1929 – Beograd, 13. X. 1994). Jugoslavistiku diplomirao 1956. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1961. i doktorirao disertacijom o hrvatskom romanu u doba moderne. Radio kao profesor u Karlovcu, od 1968. bio urednik u Srpskome kulturnom društvu, odnosno Izdavačkome poduzeću Prosvjeta u Zagrebu. God. 1991. otišao u Beograd. Bavio se proučavanjem hrvatske i srpske književnosti, a posebno književnim radom Srba u Hrvatskoj. Objavio knjige Andrićevi romani ili svijet bez boga (1970), Svijet, ljudi i realizam Vladana Desnice (1972), Hrvatski roman između dva rata 1914–1941 (1972), Srpski roman između dva rata 1914–1941 (1982), Patnja i nada (1982), Prirodno stanje svijesti u Ćipikovom djelu (1987), Pregled književnog rada Srba u Hrvatskoj (1987), Modeli pripovijedanja (1991) i dr. Priredio sabrana djela V. Desnice te zbornike o kulturnoj baštini Srba u Hrvatskoj.
