struka(e):

Grupa nezavisnih umjetnika, skupina hrvatskih umjetnika, koja je djelovala 1921–27., osnovana zbog neslaganja s avangardnom poetikom umjetnika okupljenih oko Proljetnoga salona. Njezini članovi slikari (Ljubo Babić, Jerolim Miše, Zlatko Šulentić, Vladimir Varlaj, Vladimir Becić, Joza Kljaković) i kipari (Marin Studin, Frano Kršinić i Ivan Meštrović) izražavali su se uglavnom u duhu magičnoga realizma ili neoklasicizma i zastupali mimetičko-realistički pristup. Boreći se protiv diletantizma, naglašavajući likovne kvalitete kao glavne pretpostavke djelovanja, zagovarali su umjetnički elitizam. Njihov negativan stav prema prihvaćanju stranih utjecaja odraz je nacionalnih težnji koje su ih potaknule na ideju o »našem izrazu« – hrvatskom autentičnom likovnom idiomu – kao očitovanju nezadovoljstva neriješenim nacionalnim pitanjem u okviru tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Zauzimali su se i za decentralizaciju likovnoga života i umjetničko obogaćivanje provincije organizirajući putujuće izložbe (Karlovac, Koprivnica, Sisak, Varaždin, Novi Sad, Sombor, Split, Stari i Novi Bečej, Senta, Kikinda i Zrenjanin). Nakon prestanka djelovanja te skupine, Babić, Becić i Miše nastavili su zajednički izlagati u okviru Grupe trojice.

Citiranje:

Grupa nezavisnih umjetnika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/grupa-nezavisnih-umjetnika>.