Granada [grana'δa], glavni grad istoimene pokrajine u Andaluziji, u podnožju Sierra Nevade, južna Španjolska; 235 800 st. (2015). Grad s bogatim kulturnim i umjetničkim naslijeđem; leži na nadmorskoj visini od 738 m. Među građevinama iz maurskoga doba ističu se dvor i tvrđava Alhambra i Generalife, ljetno prebivalište maurskih vladara Granade (XIV. st.) s glasovitim perivojima i vodoskocima, koji su 1984. zajedno s arapskom četvrti Albayzín (Albaicín) uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Istaknut je spomenik katedrala (XVI. st.) u gotičkom i renesansnom stilu s grobovima Ferdinanda II. Katoličkog i Izabele I. Katoličke, Filipa I. Lijepoga i Ivane Lude. Barokne crkve iz XVI. st. Sveučilište (osnovano 1531). Prehrambena (liker), tekstilna, kemijska industrija; proizvodnja papira. Zračna luka. Pokrajina Granada obuhvaća 12 647 km² s 917 297 st. (2015). – Od davnine naseobina nastanjena Iberima; osvojili su je Rimljani (rimska naseobina Illiberis). Brdo Garnata, na kojem se nekoć nalazio Illiberis, utvrdili su Arapi 756; odatle se u X. st. razvilo ime novoga grada. Nakon raspada Kordopskoga Kalifata u XI. st. postala je središte slobodnoga maurskoga kraljevstva. Prosperirala u XIII. st. Kao posljednje arapsko uporište u Španjolskoj, osvojena za Ferdinanda i Izabele 1492.
