Garšin [ga'rš’in], Vsevolod Mihajlovič, ruski književnik (imanje Prijatnaja Dolina, Jekaterinoslavska gubernija, 14. II. 1855 – Sankt Peterburg, 5. IV. 1888). U 1880-ima obnovitelj ruske novele. Likovni kritičar, dragovoljac u rusko-turskom ratu 1877., ranjen u Bugarskoj, u više novela oblikovao doživljaje s bojišnice kao izraziti protivnik rata. Već u Četiri dana (Četyre dnja, 1877) uveo je, među prvima u Europi, unutrašnji monolog kao okosnicu pripovijesti. Pripovijest Umjetnici (Hudožniki, 1879) postavlja problem umjetnosti koja ima »udarati u srce« i »lišavati smirenosti«. Socijalno je zlo dirnuo u pripovijesti o prostitutki Nadežda Nikolaevna (1885), ali su izvornije novele Attalea princeps (vrsta palme; 1880) i Crveni cvijet (Krasnyj cvetok, 1883), koje u alegorijama izražavaju frustraciju čežnji za slobodom i ljepotom. Duševno bolestan, počinio je samoubojstvo. U nas je obilno prevođen, a ratne mu je tekstove cijenio i Krleža.