Frkić (Frće, Ferkić), Matija (latinizirano Matthaeus Ferchius Veglensis), hrvatski filozof i teolog, franjevac konventualac (Krk, 23. I. 1583 – Padova, 8. IX. 1669). Filozofiju i teologiju studirao u Bergamu, Padovi i Rimu. Kao regens studiorum boravio u Riminiju, Veneciji i Bologni. Za potrebe svojega reda putovao je Europom u pratnji generala reda G. Montanarija i potom obavljao različite službe u redu. Godine 1628. bio je imenovan profesorom metafizike in via Scoti na Padovanskom sveučilištu, dvije godine poslije profesorom teologije. Godine 1636. osnovao u Padovi biblioteku za profesore teologije, u koju je dao gotovo sve svoje knjige. Kao filozof Frkić je aristotelovac koji odražava i sažima renesansne konfrontacije aristotelizma i neoplatonizma u vremenu kada se javlja novovjekovna znanost, a koja izravno prethodi novovjekovnoj filozofiji. Potaknuo je polemike tvrdnjom da je Aristotel poznavao i tvrdio stvaranje iz ničega. Suprotstavljao se renesansnim naturalističkim tumačenjima Aristotela i tvrdio da je Aristotelova filozofija u najvećoj mogućoj mjeri sukladna kršćanstvu. U tumačenju Aristotela zastupao slobodu povijesno-filozofskog istraživanja neovisno o istini koju zastupa Crkva. U okviru tematike aristotelovske fizike kritizirao pojam pete supstancije i tvrdio da je nebo vatra, a ne eter. Time je odstupao od peripatetičkoga razlikovanja između supralunarnoga, vječnog i nepromjenjivog i sublunarnoga, kontingentnog svijeta u skladu s filozofskim i prirodoznanstvenim renesansnim shvaćanjima. Glavna filozofska djela: Peripatetička istraživanja o nekim filozofskim problemima u duhu Aristotela (Vestigationes peripateticae de quibusdam philosophicis ad mentem Aristotelis, 1639), O nebeskoj supstanciji i njezinu nastanku i kretanju po učenju Anaksagore vrlo slavnoga filozofa (De caelesti substantia et eius ortu ac motu in sententia Anaxagorae celeberrimi philosophi, 1646), Obrana peripatetičkih istraživanja od uvreda Bellutija i Mastrija (Defensio Vestigationum peripateticarum ab offensionibus Belluti et Mastrii, 1646).
