struka(e):

epitet (grč. ἐπίϑετος: dodan, dometnut), u širem smislu, riječ koja se dodaje imenici da je pobliže označi, a u užem smislu to je riječ, ponajprije pridjev, kojom se neko svojstvo predmeta osobito ističe i time predodžba koja stoji iza spoja pridjeva i imenice čini življom, jasnijom i potpunijom. Takvi se spojevi u pravilu odlikuju kakvom ekspresivnom i/ili subjektivnom značenjskom nijansom. Epitet koji dolazi u takvim spojevima riječi smatra se i stilskom figurom (tada se obično zove epitheton ornans ili ukrasni pridjev). Zbog česte uporabe, posebno u usmenom nar. pjesništvu, nerijetko djeluje klišeizirano, npr. zelena trava, rumena jabuka, rujno vino, sjajna zvijezda, jarko sunce, vita jela i sl. Takav epitet često dolazi i iza imenice na koju se odnosi, npr. zvijezda sjajna, soko sivi i sl. Katkada se razlikuje tzv. prirodni ili nužni epitet, koji uz imenicu može stajati u svakoj prilici (npr. beskrajno nebo), i situacijski, koji je vezan za određene situacije (npr. prelijepa djevojka).

Citiranje:

epitet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/epitet>.