Struka teorija književnosti, pronađeno natuknica: 856
apokopa
apokopa (grč. ἀποϰοπή: odsijecanje), izostavljanje krajnjega glasa, sloga ili dijela riječi. Npr.: hrvatski ...
apokrif
apokrif (grč. ἀπόϰρυφος: skriven, tajan), u širem smislu označuje tekst što pretendira na autentičnost ...
apolonsko-dionizijsko
apolonsko-dionizijsko, pojmovni par koji su skovali njemački romantičari (F. Schlegel, F. W. Schelling) ...
aposiopeza
aposiopeza (grč. ἀποσıώπησıς: muk), figura koja se sastoji u iznenadnom prekidu govora zbog govornikove ...
apostrofa
apostrofa (grč. ἀποστροφή: odvrat), književna figura pri kojoj se govornik odvraća od nazočnih slušatelja ...
arbitrarnost
arbitrarnost (prema lat. arbitrarius: samovoljan), po švicarskom lingvistu Ferdinandu de Saussureu, ...
aretalogija
aretalogija (grč. ἀρετή: vrlina + -logija), u helenističkoj književnosti ogled o moći i čudotvornosti ...
argument
argument (lat. argumentum).
1. Dokaz, rasuđivanje zasnovano na činjenicama kako bi se dokazala ili ...
arhaizam
arhaizam (grč. ἀρχαϊσμός).
1. Ono što je zastarjelo, preuzeto iz starine, nesuvremeno.
2. U jezikoslovlju, ...
arhetip
arhetip (grč. ἀρχέτυπον), prvotni mitski, obredni, religijski ili simbolički obrazac, uzorak ili struktura, ...