Volkelt [fɔ'lkəlt], Johannes Immanuel, njemački filozof (Lipnik, Galicija, 21. VII. 1848 – Leipzig, 8. V. 1930). Doktorirao 1879., bio profesor filozofije u Baselu, Würtzburgu i Leipzigu. Predstavnik je kritičkoga realizma utemeljena na metafizici unutarnjega iskustva. Problem te metafizike iznio je u djelu Sustav estetike (System der Ästhetik, I–III, 1905–14), sintetizirajući starije spekulativne estetike F. Schillera, G. W. F. Hegela, F. Th. Vischera sa suvremenim logičkoanalitičkim istraživanjima. Njegove estetičke teorije temelje se na prirodnom teologizmu, uz poseban oslonac na pojam uživljavanja (Einfühlung) i problem simbola. Estetsko uživljavanje prema Volkeltu događa se na trima razinama: na izvjesnoj čistoj spoznaji ili osviještenoj samospoznaji, na svijesti o sposobnosti okreta mišljenja u transsubjektivno te na intuitivnoj sposobnosti osjećanja. Ostala važnija djela: Pojam simbola u najnovijoj estetici (Der Symbolbegriff in der neuesten Ästhetik, 1876), O mogućnosti metafizike (Über die Möglichkeit einer Metaphysik, 1884), Estetika tragičnoga (Ästhetik des Tragischen, 1897), Problem individualiteta (Das Problem der Individualität, 1928).
