struka(e):

socijalizam (engl. socialism; usp. franc. socialisme, njem. Sozialismus, novovjeka tvorba prema lat. socialis: društveni; saveznički; bračni), pojam koji označava ideje, teorije, pokrete i poretke koji teže podruštvljenju temeljnih uvjeta ljudske egzistencije. Nastao je u XVIII. st. u Europi kao reakcija na industrijalizaciju i kapitalizam. Socijalizam se kroz povijest svojega razvoja pojavljivao unutar različitih političkih koncepcija, od kojih su najznačajnije: utopijski socijalizam, anarhizam, boljševizam, demokratski socijalizam (socijaldemokracija), komunizam, realni socijalizam te samoupravni socijalizam. Središnje vrijednosti zajedničke svim oblicima socijalizma jesu kritika privatnoga vlasništva i njegovo podruštvljenje (ili barem neki oblik društv. kontrole nad njime) te načelo društvene jednakosti. Pojavni oblici socijalizma međusobno se razlikuju po načinu (sredstvima) kojim će se te vrijednosti postići. Iako se sadržaj pojma socijalizma pokušavao pronaći već u ranim iskustvima čovječanstva (pojedinim etičko-religijskim naučavanjima, u praksi nekih crkvenih redova, židovsko-kršćanskom mesijanizmu, egalitarističkim naučavanjima srednjovjekovnih sljedbi, odnosno u naučavanjima svih onih koji su bolje društvo pokušavali postići koncepcijama pravednosti temeljenima na jednakosti i bratstvu), socijalizam je moderna ideja. U tom smislu elementi socijalističkog mišljenja mogu se pronaći u djelima slavnih utopista (T. Campanella, Th. More). U djelu Utopija iz 1516. Th. More drži da »ondje gdje je vlasništvo privatno, gdje je novac mjerilo svih stvari, teško je i nemoguće da zajednica ima pravednu vladu«. Prve konkretne ideje socijalističkog načina proizvodnje i uređenja društva postavili su utopijski socijalisti, koji su se protivili privatnomu vlasništvu, kapitalizmu i njemu svojstvenoj doktrini laissez-faire. Ch. Fourier težio je izgradnji društva na osnovi falansterija ili falangi (model uravnoteženih zajednica), koje bi funkcionirale poput dioničkih društava, dohodak kojih bi se dijelio među članovima društva pa nikakav oblik vlasti ne bi bio potreban. C. H. de R. Saint-Simon zauzimao se za novi društveni poredak s centraliziranom strukturom u kojem će umjesto vladavine kapitalista društvom upravljati znanstvenici i najučeniji članovi društva, a R. Owen usmjerio se na sindikalno i zadružno radničko udruživanje. Riječ socijalist prvi se put pojavila 1827. u časopisu Cooperative Magazine, koji je uređivao R. Owen, a riječ socijalizam u časopisu Le Globe 1832. Anarhizam, pokret i doktrina unutar socijalističke teorije i socijalističkog pokreta, zauzimao se za anarhiju kao ideal pravednoga društva. Inspirirani idejama P. J. Prudhona i praksom Pariške komune iz 1871. ruski anarhisti M. Bakunjin i P. Kropotkin zauzimali su se za društvo bez države i privatnoga vlasništva. Društvo se razumijevalo kao skup slobodno ujedinjenih komuna (anarhistički komunizam) i proizvodnih udruženja u kojem nema izvanjske prisile (državne, pravne, političke, ekonomske) nad pojedincima. Nakon revolucije 1848. i pojave komunističkog mišljenja socijalizam je dobio novo značenje. Komunizam, koji se temeljio na idejama K. Marxa i njegovih sljedbenika (marksizam), shvaćao je socijalizam kao prvu ili prijelaznu etapu između kapitalizma i komunizma. Pod utjecajem K. Marxa i F. Engelsa socijalizam je dobio znanstvenu formu – znanstveni socijalizam (termin za koji je Marx tvrdio da se rabi zbog protivljenja utopijskomu socijalizmu). Kritičkom analizom kapitalističke političke ekonomije Marx i Engels prikazali su neke osnovne zakonitosti njegova razvoja, njegove unutrašnje proturječnosti, ali i neke opće zakonitosti društvenog razvoja. Osnutkom Prve internacionale 1864. postavili su temelje međunarodnom socijalizmu (→ internacionala). Marksistički socijalizam uključivao je strategiju revolucionarne klasne borbe i s tim u vezi razgraničenje od ostalih strujanja unutar svjetskog socijalizma. Demokratski socijalizam (socijaldemokracija), pokret i doktrina unutar socijalističke teorije i pokreta, na čelu s F. Lassaleom, K. Kautskym, E. Bernsteinom, R. Hilferdingom i dr., zauzimao se za evolutivnu i postupnu transformaciju kapitalističkoga društva u socijalističko u okvirima postojećega pravnoga sustava i države. Time su se protivili Marxovu revolucionarnom putu, zbog čega su, osobito među marksistima, bili nazivani reformistima (→ socijaldemokracija). Boljševizam, struja i od 1912. samostalna politička stranka u Rusiji, revolucionarnim je putem 1917 (Listopadska revolucija) osvojila vlast u Rusiji i time odredila novo značenje i smjer međunarodnog socijalizma. V. I. Lenjin, predvodnik revolucije i ideolog ruskog socijalizma (lenjinizam), svoje je postulate temeljio na Marxovoj i Engelsovoj teoriji, odbacujući do tada vladajući teorijski revizionizam i politički reformizam u socijalističkom pokretu. To je označilo povijesni raskid boljševizma sa socijaldemokracijom i početak prevladavanja komunističke struje u međunarodnom socijalističkom pokretu, što je bilo ojačano osnutkom Komunističke internacionale 1919. Lenjinizam (boljševizam) sebe je prikazivao kao »marksizam epohe imperijalizma« koji se okončava socijalnom revolucijom proletarijata, osvojenjem političke vlasti i socijalističkom organizacijom društva. Time se stvara novi poredak, »diktatura proletarijata«, koji se temelji na podržavljenoj vlasti komunističke partije i planskoj centraliziranoj ekonomiji radi ozbiljenja harmonične socijalističke zajednice (komunizam). Stvaranjem SSSR-a boljševizam se učvrstio kao poredak, a dolaskom J. V. Staljina na čelo Partije sve je više poprimao totalitarni karakter prema unutra i imperijalistički prema van (»socijalizam u jednoj zemlji«). Nakon II. svjetskog rata europske države pod utjecajem SSSR-a razvile su slične poretke. Od osnutka Varšavskoga pakta 1955., u koji je bilo uključeno osam europskih država, taj se sustav još snažnije institucionalizirao te je doveo do blokovske podjele svijeta. Tako su se socijalistički sustavi uspostavili i osnažili u Europi, ali i u ostatku svijeta (Kina, Sjeverna Koreja, Kuba), gdje su i danas prisutni. U tom smislu socijalizam je bio sinonim za svaki politički sustav u kojem je bio uspostavljen jednostranački sustav na čelu s komunističkom partijom. Realni socijalizam proizašao je iz temeljnih načela boljševizma, a predstavljao je novi politički projekt koji je nastao u SSSR-u potkraj 1960-ih kako bi razgraničio socijalizam u Istočnoj Europi od nastojanja razvoja »socijalizma s ljudskim licem« na Zapadu, za koji se zauzimala nova ljevica. Zbog nemogućnosti praćenja svjetskog ekonomskog napretka, privredne neefikasnosti, nesposobnosti jamčenja ljudskih prava, kulturne insuficijencije te neosjetljivosti za suvremene društvene tendencije, komunistički socijalizam kao poredak urušio se početkom 1990-ih u SSSR-u i nizu uglavnom europskih država. Neke su socijalističke, uglavnom socijaldemokratske vrijednosti (model socijalne države) ostale bitnim dijelom suvremenih zapadnih političkih sustava.

Socijalizam u Hrvatskoj

Ideja socijalizma u Hrvatskoj najprije se javila unutar socijaldemokratskog pokreta koji se razvijao od polovice XIX. st. i koji se zauzimao za postupnu institucionalnu transformaciju Monarhije. Nakon Listopadske revolucije 1917. i pod utjecajem jačanja komunističkoga krila u međunarodnom socijalizmu, KP Jugoslavije preuzela je vodstvo među seljaštvom i radništvom te ga usmjeravala prema revolucionarnom putu ostvarenja socijalizma. Nakon II. svjetskog rata KP Jugoslavije preuzela je vlast i uspostavila komunistički poredak, pa je socijalizam bio shvaćen prvom fazom komunizma. Nakon sukoba s Informbiroom 1948. bila je ublažena ideološka i državna represija te je u obliku društvenog samoupravljanja bio inauguriran samoupravni socijalizam (jugoslavenski put u socijalizam), koji je, osobito u međunarodnom političkom diskursu, bio poznat kao titoizam ili »socijalizam s ljudskim licem« (→ samoupravljanje). Nakon uspostave višestranačkoga sustava i prvih slobodnih izbora 1990. socijalizam je u Hrvatskoj kao poredak prestao postojati.

Citiranje:

socijalizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/socijalizam>.