sinkronizacija (prema grč. συγχρονίζειν: biti istodoban).
1. Općenito, vremensko usklađivanje zasebnih pojava.
2. U elektrotehnici, vremensko usklađivanje dvaju ili više uređaja, naprava ili sustava, npr. spajanje izmjeničnoga sinkronoga generatora s drugim generatorom ili izmjeničnom mrežom. Da bi se takvo spajanje izvelo bez poremećaja ili havarije, potrebno je na mjestu spajanja uskladiti iznos napona, frekvencije i faznoga kuta napona obiju mreža. Za usklađivanje frekvencije i faznoga kuta služi sinkronoskop, instrument za mjerenje i pokazivanje vremenske usklađenosti, npr. pogonskih motora zrakoplova.
3. U elektronici, vremensko usklađivanje rada elektroničkih sklopova, što je posebno važno za mikroprocesorske sustave, a postiže se periodičkim impulsima (tzv. sinkronizacijskim impulsima) koje generira davač takta. Tako su npr. kod fazno upravljivih usmjerivača, frekvencija i fazni kut okidnih impulsa za uklapanje tiristora usklađeni s frekvencijom distribucijske mreže i prolazom izmjeničnoga napona kroz nulu; kod analogne televizije, elektronska zraka prijamnika mora vjerno pratiti elektronsku zraku televizijske kamere, itd.
4. U računalstvu, vremensko usklađivanje rada komponenata računalnih sustava, npr. upravljanje operacijama unutar računala s pomoću mikroprocesorskoga davača takta.
5. U telekomunikacijama, kod sinkronih komunikacija, vremensko usklađivanje davača takta prijamnika i predajnika prilikom slanja i primanja bitova poruke. Posebni bitovi služe za provjeru i ispravljanje razlika u vremenskom usklađivanju.
6. U filmu, tehnički postupak obradbe zvučnoga filma, naknadno studijsko fonografsko snimanje dijaloga i šumova u sinkronitetu s filmskoprizornim izvorima zvuka. Njome se ili nadoknađuju loše izvorne zvučne snimke ili se zvučno dorađuju postojeće. U nekim se zemljama strani filmovi naknadno prijevodno sinkroniziraju zamjenskim glasovima domaćih glumaca (Italija, Njemačka).
