Pjesma nad pjesmama (hebr. šīr ha-šīrīm, lat. Canticum canticorum [ka'ntikum kantiko:'rum]), starozavjetna mudrosna knjiga, najlirskije djelo starozavjetne biblijske poezije; zbirka pjesama koje slave uzajamnu i vjernu ljubav, izražena dijalozima i monolozima aktera. Židovska tradicija pripisivala je autorstvo kralju Salamonu, biblijska kritika smatra da je djelo dobilo završni oblik u V. ili IV. st. pr. Kr. Po nekima je Pjesma nad pjesmama zbirka ljubavnih i svadbenih pjesama, po nekima je već izvorno imala simbolično značenje i kultno-liturgijsku namjenu. Prihvaćena je kanonom među biblijske spise tek nakon alegorično-simboličnoga tumačenja sadržaja, prema kojemu su Židovi u ljubavnicima vidjeli odnos Boga i njegova naroda (Izraelci). Novi zavjet ju primjenjuje na Krista i Crkvu. Pjesma je nadahnula mnoge književnike, pjesnike i glazbenike.