TRAŽI DALJE:
STRUKE:

parfem

parfem (francuski parfum: miomiris < talijanski profumo < latinski per fumum: kroz dim), koncentrirana alkoholna otopina mirisnih tvari koje se rabe zbog njihova ugodna mirisa. Za razliku od parfema za tjelesnu primjenu, za parfimiranje različitih kozmetičkih proizvoda kao što su sapuni, kreme, losioni, dezodoransi i dr., služe parfemska ulja, parfemske baze i esencije ili aromatske smjese.

Parfem je smjesa različitih prirodnih i sintetskih tvari. Prirodne tvari uključuju biljna eterična ulja i ekstrakte, mirisne smole, gume i izlučine (peru-balzam, benzojeva smola i dr.) te tvari životinjskoga podrijetla (ambra, cibet, mošus i sl.). Sintetske su mirisne tvari org. spojevi koji su ili identični prirodnim mirisnim tvarima ili imaju miris sličan njima (neki eteri, esteri, aldehidi, ketoni). Nobelovac L. Ružička zaslužan je za razvoj sinteze mirisnih tvari; 1926. odredio je strukturu i patentirao postupak za proizvodnju sintetskoga mošusa. Fini moderni parfem može sadržavati i više od 200 različitih sastojaka, kojima se nastoji oponašati miris cvijeća (cvjetni parfem) ili ostvariti kombinacije mirisa kojih u prirodi nema (fantazijski parfem). Parfem u užem smislu, tzv. ekstrakt, sadrži 10 do 25% (u novije doba i više) parfemskog ulja. Toaletna i kolonjska voda proizvodi su s približno 2 do 6% parfemskog ulja.

Mirisne tvari vjerojatno su prvo služile u kultne svrhe. Najstariji podatci o njihovoj uporabi potječu iz Egipta, oko 4000 god. pr. Kr. U ant. Grčkoj bila je razvijena uporaba aromatičnih ulja u osobnoj toaleti, a i u carskom Rimu parfem se naveliko trošio u prostorijama za gozbe i svečanosti, pa čak i u jelu. U početku sr. vijeka miomirisi su se rabili u crkv. obredima, dok se parfem za osobnu uporabu smatrao luksuzom. Za renesanse parfem se proizvodio u Italiji (Firenca, Venecija), a u XVI. st. svjetsko središte parfimerije postala je Francuska. Bizaran je kulturnopov. podatak da je u XVIII. st., zbog zanemarivanja osobne čistoće i higijene, parfem nadomještao vodu i sapun u Engleskoj i Francuskoj. Potkraj XVIII. st. u Njemačkoj je počela proizvodnja kolonjske vode, koja je od tada postala omiljeno toaletno sredstvo. Od XIX. st., nakon pronalaska prvih sintetskih mirisa (1855), parfem se sve više dodavao sapunima i dr. toaletnim i kozmetičkim preparatima. Nakon II. svj. rata proizvodnja parfema i kozmetičkih proizvoda postala je u svijetu značajna industr. grana.

Proizvodnja parfema ima u Hrvatskoj dugu tradiciju. Najpoznatiji su proizvođači Neva iz Zagreba i Saponia iz Osijeka. Nakon II. svj. rata Neva je parfemima i kolonjskim vodama podmirivala više od 60% jugosl. potreba. U novije doba ti se proizvodi pretežno uvoze, a domaća je proizvodnja sve manja. Prema podatcima iz 2004. vrijednost uvoza različitih kozmetičkih proizvoda iznosi oko 1 mlrd. eura.

Citiranje:
parfem. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46690>.