Mirbeau [miʀbọ'], Octave, francuski književnik (Trévières, 16. II. 1848 – Pariz, 16. II. 1917). Isprva politički novinar u bonapartističkom i rojalističkom tisku. Ugled je stekao djelima o normandijskome ruralnom ambijentu: zbirkom novela Pisma iz moje kolibe (Lettres de ma chaumière, 1886) i romanesknom prozom Kalvarija (Le Calvaire, 1887), a potvrdio ga romanima autobiografskih tonova Opat Jules (L’Abbé Jules, 1888) i Sébastien Roch (1890), o isusovačkom odgoju. Najuspjeliji su mu satirični romani Vrt muka (Le Jardin des supplices, 1899) i Dnevnik jedne sobarice (Le Journal d’une femme de chambre, 1900); u prvom etičke implikacije uokviruje egzotično-morbidnom fabulom, a u drugom ironizira i demistificira licemjerje provincijske građanske sredine. Napisao je i više drama, npr. Zli pastiri (Les Mauvais Bergers, 1897), Posao je posao (Les Affaires sont les affaires, 1903), u kojima je, kao i u cijelom stvaralaštvu, nastojao nadići rascjep naturalizma i simbolizma.
