Milković, Zvonko, hrvatski pjesnik (Varaždin, 1. X. 1888 – Varaždin, 3. III. 1978). Pravo studirao u Zagrebu, Pragu i Beču, doktorirao 1913. u Zagrebu. Radio kao odvjetnik i novinar. Od 1922. živio je u Varaždinu, od umirovljenja 1955. posvetio se isključivo književnom radu. Prve je pjesme objavio 1908. u časopisima »gričana«, tj. »matoševaca« (Mlada Hrvatska, Grabancijaš, Savremenik); u tome je kontekstu nastao relevantni dio njegova opusa: 1914. jedan je od dvanaestorice pjesnika okupljenih u Hrvatskoj mladoj lirici, a iste godine tiskanom prvom zbirkom Pjesme potvrdio je svoje mjesto u struji postmatoševske impresionističke lirike, odn. mladoliričkoga novosimbolizma (C. Milanja), obilježenoga harmoničnim muzikalnim stihovima, strogim formama te motivikom transcendiranoga pejzaža. Ponovno je počeo objavljivati nakon tridesetogodišnje stanke; od zbirke Pobožni časovi (1944) do smrti objavljivao je redovito, ostavši dosljedan tradicionalnom impresionizmu, artizmu i sonetnoj formi, ali i ekspresionističkim pokušajima, te pejzažnim, ljubavnim i religioznim motivima. Pisao je i pjesme na kajkavskom narječju (neke su uglazbljene) te putopise (Krenimo u rana jutra, 1968). God. 2004. objavljene su mu pjesme iz ostavštine (Pjesme samotnika).
