Lunaček, Vladimir, hrvatski književnik i publicist (Vinkovci, 23. I. 1873 – Zagreb, 1. VIII. 1927). Medicinu studirao u Beču i Pragu, a pravo apsolvirao u Zagrebu. God. 1903–06. bio je zaposlen u redakciji Agramer Zeitunga, potom je do smrti bio urednik u Obzoru. Uređivao je i Dnevni list (1905–06), Ilustrovani obzor (1908–09), mjesečnik Vienac (1910–13), a 1914–15. bio je tehnički urednik i umjetnički savjetnik Savremenika. Pisao je feljtone, polemike, studije i prikaze, a likovnim, književnim i kazališnim kritikama nametnuo se kao neprijeporan arbitar u razdoblju moderne. Najviše je pisao o likovnoj umjetnosti. Njegove kraće studije o B. Čikošu-Sesiji i R. Frangešu-Mihanoviću prve su monografije o hrvatskim likovnim umjetnicima. Kao književni kritičar zagovarao je liberalizam i slobodu stvaranja. Posebice se ističu portreti D. Domjanića, V. Vidrića i A. G. Matoša. Među ponajbolje novinarske radove ubrajaju mu se i nekrolozi. Objavio je dramske tekstove Četiri aktovke (1910) i Ilirci (1912), a u ostavštini mu je pronađen dramski tekst na njemačkome Njezina pjema (Ihr Lied) i nedovršena dramatizacija Mažuranićeve Smrti Smail-age Čengića.
